Natezanje države i veledrogerija zbog duga mučno je gledati. Epidemija korone doslovno luduje, brojevi zaraženih dižu se na rekordne razine i raste broj hospitaliziranih te umrlih, pa tko pri zdravoj pameti želi čuti premda i teorijsku mogućnost da bolnice ostaju bez lijekova. Sori, ljudi, ali nema više…

Sigurnost mjesta u kojem bi svaki čovjek morao, ako već dođe do toga, dobiti skrb, spašavanje života, respirator, operaciju..., rasplinula se zbog tih pet milijardi kuna duga. Nije to tako beznačajan novac. To je nešto više od godišnjeg proračuna Ministarstva obrane. Lova za naše tenkove, sve plaće, poneki MiG, 48 helića…

Za taj novac može se, recimo, u Pascalstraße 100 u Stuttgartu naručiti barem 833 metalik crna blindirana Mercedesa koji od radikala, uz potrošnju od 30 litara na 100 kilometara, štite našeg šefa države i premijera. Ili sagraditi malo više od dva Pelješka mosta.

Kako, pobogu, uopće nastane takav dug? Jer se pouzdano zna da na njega kamate ne udaraju dečki iz onog shopping centra kod Kvatrića. Nema tu nevinih. Ima samo onih koji će, ako doista nestane lijekova, glavom platiti nezainteresiranost države i veletrgovaca lijekovima da na vrijeme pometu ovaj problem. A sad, kao, traje igra živcima. Tko će prije od dvije strane trepnuti i popustiti. Svejedno. Već sad smo dotaknuli dno.

Plenković mora neviđenom brzinom riješiti ovaj problem. Ne zakrpati nego ga sustavno riješiti kako se ne bi vratio za pola godine. Ne treba biti posebno osvetoljubiv prema trgovcima. Već će to sve doći na svoje. Ali srušiti povjerenje ljudi u zdravstveni sustav usred epidemije golemi je rizik.

Epidemija korone, službeni je podatak, dosad nas je stajala 11 milijardi kuna. I nema izgleda da se tako brzo iz svega izvučemo. Neka onda barem bolnice imaju lijekova.