Hrvatsko zdravstvo ima najpovoljniji odnos ulaganja i opskrbljenosti brojem kreveta, doktora, te CT i MRI uređaja, ali ima najlošije zdravstvene ishode među 21 europskom zemljom, pokazuje novo istraživanje dvoje stručnjaka s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
POGLEDAJTE VIDEO:
Prvi je aspekt ukupna učinkovitost rashoda za zdravstvo u Hrvatskoj, koja je na najnižoj razini među promatranim zemljama Europske unije. Buljan i Šimović u tekstu objašnjavaju da je to rezultat odnosa rashoda za zdravstvo i očekivanog životnog vijeka pri rođenju.
Hrvati su 2019. imali prosječno 57,4 godine zdravog života, što je znatno kraće od prosjeka EU-a koji iznosi 64,6 godina, pa čak i za 1,6 godinu kraće od podatka za 2010. godinu u Hrvatskoj.
Istodobno životni vijek 2020. u Hrvatskoj iznosio je 77,8 godine, tri manje od EU-ova prosjeka.
Drugi aspekt je troškovna učinkovitost hrvatskog zdravstva. U njoj se stavljaju u odnos rashodi za zdravstvo s brojem kreveta u bolnicama, CT i MRI uređaja kao i broj doktora na 100 tisuća stanovnika.
Pokazalo se da je Hrvatska u tome maksimalno učinkovita, dakle, ima 100 posto učinkovitosti, dok je prosjek odabranih zemalja EU-a u 2018. godini iznosio 87 posto.
Međutim, u trećem aspektu, kada se analizira odnos broja kreveta, CT i MRI uređaja i broja liječnika sa zdravstvenim ishodima, učinkovitost hrvatskog zdravstvenog sustava pada na 48 posto.
Smanjiti akutne stacionarne kapacitete u bolnicama, istovremeno jačati dnevne bolnice
To je najniža učinkovitost među odabranim zemalja EU-a, čiji je prosjek iznosio 88 posto u 2018. godini.
Hrvatska bi mogla ostvarivati značajno povoljnije zdravstvene ishode, odnosno iste ishode ostvariti uz manji angažman intermedijarnih resursa, ocjenjuju autori.
Broj dostupnih kreveta u bolnicama u Hrvatskoj iznad je prosjeka EU-a, što utječe na porast rashoda, a istovremeno ne doprinosi ostvarenju boljih zdravstvenih ishoda.
Smanjenje akutnih stacionarnih kapaciteta u bolnicama uz istovremeno jačanje dnevnih bolnica doprinijelo bi racionalizaciji troškova i financijskoj održivosti zdravstvenog sustava bez ugrožavanja zdravstvenih ishoda, smatraju Buljan i Šimović.
Dodaju da na zdravstvene ishode utječu i čimbenici koji su izvan izravne kontrole zdravstvenog sustava. Primjerice, pušenje i konzumacija alkohola ključne su odrednice učinkovitosti zdravstvene zaštite.
Hrvatska izdvaja svega tri posto ukupnih zdravstvenih rashoda u mjere promocije zdravlja i prevenciju bolesti, što je nedovoljno.
Opadanje broja stanovnika te njihova nepovoljna dobna struktura u budućnosti će biti izvor pritiska na smanjenje prihoda u zdravstvu i povećanje rashoda, kažu autori i zauzimaju se za povećanje ulaganja u promociju zdravlja te prevenciju bolesti.