Ankica Trinc osvajala je pehare na natjecanjima, a iako je za volanom već 40 godina, kaže kako ne namjerava prestati voziti.

- Davne 1974. godine, na tada jedinim vozilima za obuku vozača, Zastavi 750 ili popularnije zvanom Fići, položila sam iz prve vozački ispit - priča Ankica Trinc (79) iz Godinjaka kraj Nove Gradiške. 

Voli, voli baka malo brže povesti. Bilo je kočenja na prazno, odupiranja nogama od pod, ponekad me znala zaboljeti ruka koliko sam čvrsto stisnula držač iznad vrata. Hvala Bogu, uvijek smo sretno stigle kamo smo naumile. Ma baka je zmaj vozač, našalila se Josipa

Pomno ju je slušala njezina unuka Josipa.

- Voli, voli baka malo brže povesti. Dok nisam položila vozački ispit, često smo se vozile zajedno, bilo je kočenja na prazno, odupiranja nogama od pod, ponekad me znala zaboljeti ruka koliko sam čvrsto stisnula držač iznad vrata. Hvala Bogu, uvijek smo sretno stigle kamo smo naumile. Ma baka je zmaj vozač - našalila se Josipa. A bilo je i smiješnih situacija u vožnji.

- S Peglice mi je jedanput otpao kotač. Sva sreća, nije bilo ništa. Otišla sam po kotač, u kojemu su se zadržali vijci, uzela sam dizalicu, vratila sam ga natrag i nastavila vožnju - ispričala je Ankica. 

Ljubav prema autu upotpunila su i druženja vozača.

- Putovali smo, odlazili smo na relije do devedestih. Bili su to lijepi dani, sad me na njih podsjećaju pehari koje sam osvojila. Među njima nekako mi je najdraži onaj iz 1989., koji sam dobila u Slatini kad su me proglasili najboljom vozačicom - rekla je Ankica dodajući da to ne bi mogla postići bez ukućana, koji su joj bili suvozači.