Stotinjak korisnika svaki dan dolazi po topli obrok u pulsku pučku kuhinju. To je mnogima i jedini obrok u danu, a ima i onih koji taj jedini obrok podijele s ostalim ukućanima. Jedna gospođa koja dolazi po hranu redovito svoj obrok dijeli sa sinom kod kuće. Teško je to, posebno kad se približavaju blagdani, pa na sve načine pokušavamo barem malo uljepšati te dane onima koji nemaju, rekle su Đurđica Zajačko i Ana Celija.
POGLEDAJTE VIDEO:
One svaki dan slažu obroke za one koji nemaju. Pučka kuhinja u Puli otvorena je četiri godine, a Ana i Đurđica, osim što dijele hranu, svakodnevno razgovaraju s korisnicima o njihovim problemima. Trude se uljepšati im barem to vrijeme kad dolaze po obrok.
19,9% našeg stanovništva ima dohodak ispod razine siromaštva
- Posljednjih nekoliko tjedana po hranu dolazi stotinjak Puljana, a znalo ih je biti i više. Pravo na obrok imaju oni koji imaju mala primanja, a ima ljudi koji su nezaposleni, bolesni, ovisnici, korisnici socijalne pomoći... Svi oni dobiju topli obrok koji im život znači. Svaki dan ljudi jave hoće li doći po obrok ili ne, pa se točno zna koliko napraviti hrane. Neki korisnici završe u bolnici pa jave da neće doći te taj obrok dajemo nekom drugom. Kod nas se hrana ne baca. Čak ni kruh koji svaki pojedinac dobije po četiri ‘fete’ - kaže Đurđica, inače i voditeljica pučke kuhinje.
Uvijek je na meniju topli i kuhani obrok, kao primjerice maneštra i grah, uz koji idu salata i kobasica, svinjsko pečenje, pohana piletina, petkom riba, a za našeg dolaska u pučku kuhinju na tanjure se stavljala riža s mesnim šugom te puding za desert. Kuhinja radi šest dana u tjednu, a u subotu za nedjelju dobiva se suhi obrok.
- Mi u kuhinji samo dijelimo hranu koja se kuha u Pleteru, u Domu hrvatskih branitelja. Hrana je ukusna i svi korisnici kažu da je odlična - kažu.
1,5 milijuna obroka pripravi se godišnje u pučkim kuhinjama
Korisnici strpljivo čekaju da se vrata kuhinje otvore. Nerado govore o teškim situacijama u kojima su se našli.
- To je naša stvarnost. Ostaneš bez posla i nemaš ni za jesti. Teško je, a to mi je jedini obrok u danu - rekao je jedan korisnik.
- Zima je, pa mnogi dođu jesti u prostore kuhinje jer je toplo, a i tu se mogu družiti te popričati s ostalima. Pred blagdane korisnici postanu više nostalgični, a kako bi im uljepšali te dane, Caritas često zna donijeti panetone, dok velečasni Joško iz crkve na Velom Vrhu u Puli donosi krafne za korisnike. Svi su tad sretniji. U Hrvatskoj se, nažalost, previše hrane baca, a mi se nadamo da toga neće više biti, jer hrana je mnogima luksuz. Kod nas zna manjkati hrane pa se traži i koja kriška kruha više ili koja kobasica. Tužno. Posebno mi to teško pada kad vidim da neki korisnici nešto malo pojedu u kuhinji, a ostatak ponesu kući za drugog člana obitelji - kažu vrijedne žene.
Dodaju i da je nekima neugodno uopće pitati imaju li prava na besplatan obrok.
- Nažalost, i takvih ima, kao i onih koji svoj dnevni obrok u pučkoj kuhinji daju drugome kako bi im pomogli barem malo. Solidarni su s tuđim sudbinama i nesrećama, i to je dobro. Ima i jedan slučaj ovrhe, gdje su roditelji te osobe preminuli i ostavili dugove pa ta osoba dolazi po topli obrok jer je naslijedila dugove. Ima svakakvih slučajeva, a mi smo tu da pomognemo najranjivijoj populaciji - govore nam Đurđica i Ana.