U oko pola slučajeva, prema studiji objavljenoj u utorak, policija i tužitelji uskratili su dokaze koji su mogli osloboditi okrivljenike.
Studija Nacionalnog registra poništenih presuda, koji su pokrenuli pravni fakultet Sveučilišta Michigan, pravni fakultet Državnog sveučilišta Michigan te Centar za znanost i društvo UCI-a, pokazuje da su dokazi koji bi oslobodili okrivljene bili uskraćeni u 61 posto pogrešnih presuda za ubojstvo.
Upitna tehnika prisiljavanja osumnjičenog da prizna krivnju
U 72 posto pogrešnih presuda, u kojima je okrivljeni osuđen na smrtnu kaznu, postojalo je neprikladno postupanje policije i tužiteljstva.
"Neprikladno postupanje je uglavnom češće kada je nasilje ekstremnije", navodi se u studiji.
Studija navodi brojne uzroke nepravednih presuda: korištenje upitne tehnike prisiljavanja osumnjičenog da prizna krivnju, poticanje ili prisiljavanje svjedoka da svjedoče protiv okrivljenika, fabriciranje dokaza i tužiteljevo zaobilaženje zakona.
Neprikladno postupanje koje je prouzročilo pogrešne presude nešto je veće kada je okrivljeni crnac, nego kada je bijelac.
Međutim, u određenim vrstama zločina crnci su puno češće bili pogrešno presuđeni.
Pogrešno osuđeni provedu u zatvoru 13,9 godina
Tako su crnci, u presudama povezanim s drogom, 12 puta češće od bijelaca bili pogrešno osuđeni.
Međutim, i bijelci su često žrtve, pogotovo u slučajevima korupcije i prijevare. U takvim slučajevima nije griješila policija, već savezni tužitelji koji su se, vjerojatno, htjeli dokazati uspješnim rješavanjem slučaja.
Osoba pogrešno osuđena zbog ubojstva provela je prosječno u zatvoru 13,9 godina, pokazuje studija.
Primjer je slučaj Michalea Mortona, koji je osuđen zbog ubojstva svoje supruge u Texasu 1987.
U izvještaju se navodi da je okružni tužitelj Ken Anderson "sakrio potencijalno oslobađajuće dokaze koji su mogli dovesti do stvarnog ubojice, koji je ubio još jednu ženu 1988".
Morton, koji je osuđen na doživotni zatvor, oslobođen je 2012. nakon provedene DNA analize.
Autori studije navode da je teško riješiti spomenuti problem.
Naime, u policijskim odjelima postoji kultura fokusiranja na dobivanje priznanja i odbijanje kritike, dok tužitelji imaju moć bez nadzora, navodi se.