Express: Nakon prvog kruga lokalnih izbora rekli ste da je Milanović odgovoran za poraz. Mislite li i nakon drugog kruga da je SDP doživio poraz?
Drugi krug je za SDP melem na ranu iz prvog kruga i SDP može biti relativno zadovoljan. S obzirom na to da niti HDZ nije doživio debakl, imamo dva relativna pobjednika i jednog nacionalnog. Milan Bandić je rasturio u Zagrebu, što jest vrlo značajan poraz SDP-a.
Najveće SDP-ove pobjede su Split i Vukovar, s dobro pogođenim kandidatima. Vrkićeva osječka pobjeda, koju smo poduprli, ne mijenja činjenicu da je SDP u Slavoniji jako slab.
S druge strane, Milanović je doživio poraz svugdje gdje je osobno postavljao, a negdje i nametao kandidate: Zagreb, Istra, Međimurje, Zadar, Dubrovnik. Razloga za trijumfalno zadovoljstvo nemamo.
Stvarnost SDP i Vladu čeka odmah iza ugla. U toj stvarnosti i dalje postoje svi oni razlozi za nezadovoljstvo građana, članstva i dijela vodstva, načinom vođenja SDP-a i Vlade. Kada se sav šušur oko izbora smiri, vodstvo stranke ponovno očekuje stvarnost.
Express: Najveći fijasko SDP je doživio u Zagrebu, iako se čini da ga vrh stranke relativizira. Tko je za njega odgovoran – Milanović ili Bernardić?
Iz svakog se poraza može puno naučiti, a najgore što bi se stranci moglo dogoditi jest da ništa ne nauči nego da ga iskoristi za kadrovske eliminacije. Teško je govoriti o pojedinačnim odgovornostima, bez ozbiljne i stručne analize izbora. Diskusija o rezultatima na širim stranačkim tijelima, a ne samo na predsjedništvu, bila bi izuzetno korisna.
Za poraz postoji niz razloga: nezaustavljiv rast Bandića više od godinu dana, podrška Milanovića i SDP-a Bandićevoj kandidaturi 2009., propuštanje šanse za njegovo rušenje u proteklom mandatu.
Sve je to omogućilo Bandiću, koji ima fenomenalan politički instinkt, ogromno političko iskustvo i stotine utakmica u nogama, da ponovno oživi i da na populističkoj platformi s izuzetno jednostavnom i učinkovitom kampanjom i marketinški dobrom listom pobijedi. Lomljenje kičme zagrebačkom SDP-u i oktroiranje kandidata na inicijativu predsjednika stranke, destabiliziralo je tu organizaciju. Isti učinak imale su i brojne off the record informacije protiv Rajka Ostojića, koje su dolazile iz vrha stranke.
Cjelokupna zagrebačka situacija Milanovićev je strateški politički promašaj. I kampanja, upravljana iz vrha stranke, komunikacijski je bila krivo usmjerena. Bila je snažno fokusirana na negativnu kampanju spram Bandićevih glasača što nije donijelo rezultat. Naša negativna kampanja Bandiću je samo koristila.
Osim toga, imali smo lošu, neprepoznatljivu, birokratsku listu, koja ni po čemu značajno ne odskače od liste iz 2009., pune srednjoškolaca.