U zadarskom Domu za starije i nemoćne situacija je jako teška. Od početka epidemije se zarazilo 187 korisnika od njih 370, a umrlo ih je 25.
Kako kaže sugovornik Slobodne Dalmacije, u Domu nedostaje stručnog i medicinskog osoblja. Sam ravnatelj Doma potvrdio je da nemaju liječnica, a manjka i sestara. I sam ravnatelj je u izolaciji.
- Stanje je toliko loše da sam prije nekoliko dana došao u dom i odveo majku kući. Sada je na COVID 2 odjelu zadarske bolnice, dehidrirana, iscrpljena, s teškom upalom oba plućna krila. U takvom je stanju tjedan dala ležala na odjelu za zaražene u domu za starije i nitko joj nije pružio adekvatnu pomoć. Naprotiv, kad sam se kod sestara i socijalne radnice raspitivao za majčino stanje uvjeravali su me kako je sve u redu. Njezine prijateljice su međutim rekle sasvim suprotno. Da je majka jako loše. Da nisam došao i da je nisam izvukao iz doma, ne znam bi li danas bila živa - ispričao je sin korisnice Doma, koji je htio ostati anoniman, za Slobodnu Dalmaciju.
Poručio je da se ne ljuti na djelatnice Doma jer zna da im nije lako te da im tamo nedostaje njegovatelja i medicinskih radnika.
- Koliko znam, više od 30 ih je zaraženo, jedna sestra s dvije pomoćnice mora praktički brinuti o cijelom domu. Ti ljudi zaslužuju i trebaju svaku pomoć - kaže sugovornik Slobodne, koji osoblju zamjera što su mu na telefon govorili da je sve u redu.
Kaže kako se nitko od tih ljudi ne usudi u javnosti reći da im treba pomoć jer se boje za sebe i svoj posao.
- Stanje je takvo da trebaju svaku pomoć - kaže.
Ravnatelj zadarskog Doma za starije i nemoćne Marko Buljat je već deset dana u samoizolaciji jer mu jedan član obitelji pozitivan na koronu. Kaže kako je upoznat za slučaj gospođe koju je sin odveo iz doma, ali da ne zna koliko u cijeloj priči ima istine.
- Raspitivao sam se za njeno stanje i sestre su mi rekle da sjedi na krevetu i pije vodu - kaže i dodaje kako nije bila u tako teškom stanju kao što njezin sin navodi.
- Što se tiče dijagnoze, u naš dom više od mjesec dana nije ušao liječnik, a sestre nisu educirane za dijagnosticiranje bolesti. O većini pacijenta brigu vodi jedna doktorica, nju sestre nazovu telefonom i opišu simptome ili stanje pacijenata a ona prema tome odlučuje što treba napraviti. Ako dođe do manjka kisika u krvi odmah se zovu kola hitne pomoći i štićenike vodimo u bolnicu, ako su visoke temperature daju im se antibiotici. Nažalost, neke pacijente uspijemo spasiti, a neke ne - objašnjava ravnatelj.
Više je puta tražio pomoć Stožera i Ministarstva. Kaže kako im u ovom trenutku nedostaje 10-12 sestara, a ako ih i nađu, nitko ne želi doći raditi gdje je korona.
- To su veliki problemi. Na žalost, neke ljude spasimo, a neke ne možemo jer je stanje naprosto takvo kakvo je. Svi su pod velikim pritiskom - kaže.