Informacije o internim previranjima stizale su i u zapadna veleposlanstva i obavještajne službe, koje su o njima izvještavale svoje prijestolnice, pa tako došle i do ušiju hrvatskih političkih emigranata-suradnika zapadnih obavještajnih službi. Jedan od njih, već spomenuti Ilija Jukić, piše: "Najvažnije i najburnije rasprave vođene su (...) u krilu Odbora za pripremu nacrta novog Ustava. Kardelj, Bakarić i Ranković bili su vodeći članovi tog odbora. Rad tog odbora bio je često prekidan, jer su neprestano izbijali žestoki sukobi između Kardelja i Rankovića te njihovih pristaša. Ranković i njegove pristaše nastojali su jako da se dokinu republike i njihove vlade. Reformistički elementi na čelu s Kardelj-Bakarićem borili su se isto tako uporno da se one očuvaju i odnijeli su pobjedu. Nakon toga je Ranković odbio prisustvovati sjednicama tog odbora, ako Tito ne bi na njih došao. Krajem 1962. Tito je bio na dužem putovanju po Srednjem i Dalekom istoku. Odbor se tad nije sastajao cijelo to vrijeme. Tito se jako naljutio kad je to doznao. Zaprijetio je da će sve članove tog odbora zatvoriti u potrebne prostorije i ne pustiti ih van dok ne postignu sporazum".