Dok je cijela Hrvatska pratila razvoj situacije oko tvrdoglavog sirobujskog svećenika, u jednoj opskurnoj emisiji gostovao je Mladen Parlov, dekan splitskog Katoličko-bogoslovnog fakulteta.
Don Josip Delaš sa Sirobuje, podsjetimo, uporno odbija poslušati odluke rimskog pape, vrha hrvatskog ogranka Katoličke crkve, Nadbiskupije i, na kraju, i odluke svjetovnih vlasti.
Održao je misu i za Uskrs, prigodom koje je zgodno urlao i psovao okupljene novinare.
POGLEDAJTE VIDEO:
Don Josip je jasan u svojim stavovima. Smatra da misa mora ići dalje, da je papa masonski proizvod te da imamo masonsko-đavolju vladu. I dekan Parlov također čvrsto vjeruje u nužnost održavanja euharistija. Štoviše, i po cijenu života.
'Ako su prije bile dvije mise, sad će biti četiri!'
- Svećenike je čak trebalo potaknuti na herojski angažman i ljubav da umnože svete mise! Ako stožer kaže može toliko i toliko ljudi po kvadratu crkve, dobro! Pa, ako su bile prije dvije mise, sada će biti četiri! Ako su bile tri, neka ih bude šest! Deset ako treba! – objasnio je Parlov.
- Misa se mora slaviti po cijenu života sa strane svećenika, a onda je na svakom vjerniku da odluči hoće li doći - dodao je.
S obzirom na to da je nekim ljudima, koliko god to neobično zvučalo, ipak stalo do vlastitih života, odlučili smo popričati s gorljivim dekanom. Da nam malo razjasni svoje riječi.
'Slavljenje mise nije opcionalno'
- Moj odgovor je bio vrlo jasan. Nije trebalo vjernike lišiti svetih misa nego je trebalo umnožiti mise. Da ih bude više, ali s manje ljudi i s više razmaka. To je bio mogući prijedlog za vjernike, a svećenici su spremni za žrtvu. To nije u koliziji. Ako rade trgovački centri, mogle su se održati i mise - smatra Parlov.
A što je s drugim ljudima, onima koji nisu tako spremni na žrtvu, zanimalo nas je.
- Stvar je načelno jasna. Za vjernike je zemaljski život velika vrijednost, a najveća vrijednost je gospodin Bog i onaj život koji on nudi svim ljudima. Pristup u taj život se događa nadasve po sakramentalnim slavljima. Slavljenje mise nije nešto opcionalno. Za vjernike je to središnji događaj kojeg je Bog prikazao po svom sinu. Zato je za vjernika katolika euharistija sve. Kad su uhvatili sicilijanske mučenike u euharistiji, pitali su ih zašto su slavili kad je zabranjeno. A oni su rekli da bez euharistije ne mogu živjeti - pojašnjava dekan.
Isusov govor? Misa ima prednost pred svim molitvama
Upitali smo i njega, kao onomad don Delaša, da nam prokomentira Isusov čuveni govor na Gori.
"Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri koji vole moliti stojeći u sinagogama i na raskrižjima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti, naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti", navodi se u evanđelju po Mateju.
Zna dekan za njega, odmah nam je ponudio i odgovor.
- Postoje u crkvi dva oblika molitve. Jedan je liturgijski, a jedan je privatni. Gospodin tu govori o privatnoj molitvi. A kad je riječ o javnoj molitivi, a to je nadasve sveta misa, ona ima prednost pred svim molitvama. Ona je vrhunac svega što crkva čini za svijet - pojašnjava Parlov.
Čekajte, ima prednost nad svim molitvama? Zar postoje kategorije molitve, kao obične ili premium? Zar nisu sve iste?
- Molitvu u najširem smislu možemo definiirati kao suodnos s Bogom. U bilo kojoj religiji ona ima trostruku strukturu. Prvi dio pretpostavlja da postoji duhovno biće, drugi dio je nada da se s njim stupi u kontakt i treće je nada da će vrhovno biće čuti moju molitvu i uslišiti je. Unutar kršćanstva imamo produbljenje molitve. Ako je ona odnos s čovjekom i Bogom, a mi promatramo Isusa kao čovjeka i Boga, to znači da je u njemu ostvaren nenadmašivi dijalog između Boga i čovjeka. Kršćanska molitva je udioništvo u Kristovoj molitvi, odnosno poziv da se postane božje dijete. A kad je riječ o Kristovoj molitvi, ona svoj vrhunac ima u vazmenom otajstvu. Isus umire na križu kao čin poslušnosti ocu da bi nama omogućio da i mi postanemo božji sinovi i božje kćeri. Euharistija obnavlja tu njegovu gestu i zato je kao javna molitva najvažnija i ima prvenstvo u molitvenom životu svakog vjernika - razložio je dekan Parlov.
Samo, upada nam u oči jedan problem. Što je s onima koji fizički ne mogu doći na misu? Je li njima uskraćeno premium iskustvo?
- Bolesnicima je namijenjeno bolesničko pomazanje. Njima Krist dolazi doma. Svećenik im ga donosi u obliku sakramenta - objašnjava Parlov.
Dobro, ali ne možemo koristiti Bibliju kao doslovan vodič. Stvari su se kroz povijest mijenjale. Ne možemo primjenjivati srednjovjekovno razmišljanje u modernom dobu.
- Istina je jedna. Crkva je ne može mijenjati. Ona je povjerena nama i ne može se po mijenama vremena mijenjati istinu. Crkva je pozvana nju naviještati - smatra dekan.
Ali ljudi prije dvije tisuće godina nisu poznavali stvari koje mi sada znamo. Nisu znali za viruse i mikroorganizme.
- Crkva ne može reći da su se vremena promijenila. Ako je Isus koristio kruh i vino u čudima, ne možemo sada reći ajmo uzeti coca colu. To mora biti kruh i vino - čvrst je Parlov.
To su detalji. Ali ne bi li Crkva mogla biti malo fleksibilnija oko bitnijih stvari?
Recimo, evo i papa drži misu sam, bez ljudi.
- Ok, on je tako odredio. Papa mi je silno drag, volim ga i poštujem, veliki je papa. Ali iznad pape postoji autoritet, a to je nauk koji je potekao s usana našeg božanskog učitelja. Crkva nije iznad riječi Božje, crkva je u njenoj službi. Crkva je privremena institucija i ona služi stvarnosti koja je iznad nje. Mora se podlagati nauku kojeg je naučila od Isusa - tvrdi Parlov.
'Mogu razumjeti don Delaša, bio je isprovociran'
A što misli o don Delašu i napadu na novinarku, zanima nas.
- Ako sam dobro razumio, ono što sam vidio, on je organziirao misna slavlja i pozvao je ljude da se pridržavaju pravila i mjera. Mislim da je čovjek bio isprovociran i nije ga trebalo provocirati. Ne znam kako bi vama bilo da netko dođe u vašu kuću i provocira vas. Ne mogu odobriti grube riječi, ali mogu ga razumjeti. Mogu razumjeti da invazija u privatni prostor izazove reakciju - smatra dekan.
Podsjećamo ga da crkva nije Delaševa kuća i da bi, načelno, treba biti utočište, otvorena svima.
- Ona jest utočište i on je vrata otvorio svima, zato je ispao problem. A nije trebao biti problem - kazao nam je dekan Mladen Parlov i zamolio da ne iskrivimo njegove riječi.
Nismo ih iskrivili.