"Bok, ja sam Ana, ove jeseni krećem u 2. razred, vesela sam i znatiželjna. I tražim asistenta..." Svako ljeto, pred početak školske godine, na društvenim mrežama i u specijaliziranim online grupama pojavljuju se deseci ovakvih i sličnih objava. Za brojne roditelje djece s poteškoćama počinje ili se nastavlja agonija zvana - pomoćnik u nastavi, inkluzija, primjereno obrazovanje. Njihova djeca nerijetko samo na papiru imaju pravo na pomoć u obrazovanju (koje je za baš svako dijete u Hrvatskoj obavezno i - njihovo pravo). Naime, čak i kad institucije naprave sve što trebaju, i dalje previše djece ostaje bez potrebne pomoći koju im treba pružiti pomoćnik u nastavi.
Kako će na tjelesni?
Ovog ljeta, nažalost, objavom novog Pravilnika o pomoćnicima u nastavi i stručnim komunikacijskim posrednicima otvorila se najnoviji problem na štetu učenika s poteškoćama. Kako smo jučer objavili u 24sata, Pravilnik je propisao, uz ostalo, kako u posebnim razrednim odjeljenjima/skupinama koje pohađaju učenici s poteškoćama u razvoju, odsad uz učiteljicu može biti samo jedan, iznimno dva pomoćnika u nastavi. Radi se o učenicima kojih ostvaruju pravo na primjerene programe i oblike odgoja i školovanja. Sad dio tih prava gube jer će ostati bez već odobrenih pomoćnika u nastavi.
Udruga raSTEM u SPEKTRU upozorila je na više ozbiljnih problema: Radi se o učenicima s različitim i specifičnim poteškoćama. Teško da će jedan, čak i dva pomoćnika u nastavi moći pokriti njihove potrebe - od, primjerice, odlaska na toalet, u šetnju, do likovne i tjelesne kulture koju pohađaju u redovnim razredima. To je novim Pravilnikom, a tako nam je protumačilo i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih, doslovce prebačeno na same učitelje/učiteljice posebnih odjeljenja. Naime, kaže Ministarstvo, učitelj/učiteljica je edukacijski rehabilitator i njihov je posao ne samo predavati, već imati edukacijsko-rehabilitacijski rad. Pomoćnici su tu da "pomognu djeci da se čim više osamostale". Na to su reagirale učiteljice u posebnim razredima.
Iz Udruge Pomoćnici u nastavi PUN-HR kažu nam kako su već tijekom javne rasprave o Pravilniku u travnju inzistirali da se ova odluka izmijeni. Nova predsjednica udruge Nataša Pavičić kaže kako ne vidi realan razlog za istu, osim da se smanje troškovi plaća za pomoćnike. Jer ovako se njihov broj smanjuje iako sve više djece treba pomoćnika.
'To je puko smještavanje'
- Sve su veće potrebe za pomoćnicima, velika je prevalencija djece iz spektra autizma. No puno veći je problem to što se sve te institucije uopće ne pridržavaju već donesenih propisa. Konkretno, ako govorimo o odluci ukidanja pomoćnika u posebnim razredima, što je s Pravilnikom o školovanju djece s poteškoćama u razvoju? U njemu se jasno propisuje da posebni razredi ne smiju imati više od pet učenika. No u tim razredima nikad nema samo pet učenika, u nekim školama ih ima i devet. Da ne govorimo o uvjetima - od derutnih prostorija bez prozora i nedovoljno prostora za kretanje, do neusklađenih rasporeda - i sve to za najosjetljiviju djecu. Osim što se krši zakon, to se zove puko smještavanje, tu nema inkluzije, integracije, već imaju broj djece koju treba potrpati. Oni ih doslovce gledaju kao brojke i sad im još uzimaju pomoćnike - jasno upozorava Suzana Rešetar, predsjednica Udruge Sjena.
Pravilnik je naime, ipak riješio dio višegodišnjih problema za pomoćnike u nastavi. Napokon im je priznato pravo da cjelogodišnji ugovor. Dosad su im, naime, ugovori završavali s krajem školske godine, te su se najesen trebali opet zapošljavati, a ljeto su provodili na burzi. Plaće su im bile daleko ispod prosjeka, oko 500-600 eura, iako rade vrlo zahtjevan i osjetljiv posao. Sad je i to izmijenjeno. Po prvi put je određena minimalna satnica od 7,5 eura bruto, te imaju pravo na stručne edukacije i usavršavanja.
- Taj minimum koji smo izvukli i opet je neki pomak - bilo je nemoguće za povjerovat da pomoćnici negdje rade za 3, negdje za 4, negdje za 6 eura... I zato smo inzistirali na minimalnoj satnici, predlagali smo i više - kaže nam Nataša Pavičić.
U Hrvatskoj radi oko 6000 pomoćnika u nastavi, no taj broj nije konstantan jer dobar dio njih taj posao obavlja tek povremeno, kao studenti. Ili brzo odlaze jer pronalaze stalne poslove, ili shvate koliko je posao zahtjevan. To se, naravno, najviše lomi na leđima onih najosjetljivijih, a to su djeca s početka ovog teksta. Za ovu školsku godinu ni poboljšani uvjeti, nažalost, neće puno promijeniti.