Prije 53 godine ubijen je američki predsjednik John F. Kennedy. U knjigama "Gospođa Kennedy i ja" i "Pet predsjednika", agent tajne službe Clint Hill, koji je u tom trenutku pratio sve događaje, opisao je što je tada točno bilo.
- Tijelo ubijenog predsjednika je 24. studenog stiglo u Washington. Dobio sam hitnu poruku da se vratim u rezidenciju. Gospođa Kennedy i Robert Kennedy željeli su vidjeti predsjednika posljednji put. Trčao sam kroz hodnik u sobu gdje general Godfrey T. McHugh čekao gospođu Kennedy i državnog tužitelja. McHugh je tražio od počasne garde da se odmakne od lijesa i okrene. Nakon toga je polako maknuo zastavu s lijesa i zajedno smo podigli poklopac. Vidio sam predsjednika Kennedyja u tom uskom lijesu, zatvorenih očiju. Izgledao je tako mirno, kao da spava - napisao je Hill u knjizi Five Presidents: My Extraordinary Journey with Eisenhower, Kennedy, Johnson, Nixon, and Ford (Pet predsjednika: Moje nevjerojatno putovanje s Eisenhowerom, Kennedyjem, Johnsonom, Nixonom i Fordom).
McHugh i Hill su se udaljili od lijesa i pustili Jackie Kennedy i Roberta da se oproste od Johna.
- Uplakana gospođa Kennedy se okrenula prema meni i tražila me da joj donesem škare. Brzo sam našao neke u jednoj sobi, dao joj ih u ruke i okrenuo se da ima malo privatnosti. Okrenut leđima lijesu čuo sam kako plače i reže škarama pramen kose svojeg supruga. Robert Kennedy je polako uzeo gospođu Kennedy za ruku i zajedno su izašli iz sobe. General McHugh i ja smo provjerili je li lijes zatvoren. Pogledao sam na sat. Bilo je 12.46 i vidio sam predsjednika Kennedyja posljednji put u životu. Lijes više nikada neće biti otvoren - napisao je Hill.
Tužna povorka
Lijes su odnijeli na kočiju koju su vukli sivi konji. Krenula je povorka.
- Nije bila nalik ni na jednu povorku u kojoj sam ikad bio. Nije bilo povika, ljudi nisu mahali zastavama Tisuće ljudi su stajali u tišini. Pamtim samo zvukove konjskih kopita i prigušen zvuk bubnjeva. Do ponedjeljka ujutro, kada su se vrata definitivno zatvorila, pola milijuna ljudi je prošlo pored lijesa da se posljednji put pozdravi s predsjednikom - napisao je Hill.
Jackie Kennedy je htjela da povorka pješači od Bijele kuće do katedrale pa do nacionalnog groblja. Hill ju je uspio uvjeriti kao to nije dobra ideja jer je na sprovod došla većina svjetskih lidera što je za osiguranje bila noćna mora. Na kraju su se dogovorili da se pješači od Bijele kuće do katedrale. Nakon što je upaljen vječni plamen, u Bijeloj kući je organiziran mali prijem. Na njemu je bilo nekoliko ljudi, među kojima Charles de Gaulle, princ Filip, car Haile Selasije i Éamon de Valera.
- Nakon što je svima zahvalila što su došli gospođa Kennedy je otišla u sobu gdje je bilo više ljudi. Kada je su karmine završile, gospođa Kennedy me pozvala i rekla da želi opet otići na groblje. Bio sam iscrpljen, ali ni ona nije spavala više nego ja. Kako je uspjela to sve izdržati, ne znam. Morali smo se dogovoriti s nadležnima na groblju da to bude sasvim privatan posjet i da ostane u potpunoj tajnosti. Otišao sam po vozilo i odvezao gospođu Kennedy i Roberta Kennedyja do groblja. Gospođa Kennedy je maleni buket cvijeća spustila na svježu zemlju i pomolili su se. Nakon toga smo se vratili u Bijelu kuću. bez novina, bez publike, baš kako je gospođa Kennedy željela - napisao je Hill u knjizi "Gospođa Kennedy i ja".