Afera Našička, s više od 1400 osumnjičenih i 100 uhićenih, bila je najspektakularniji sudski proces u Hrvatskoj i čitavoj Kraljevini Jugoslaviji. O aferi je ispisano više od 20 knjiga. Sve su zaboravljene i nisu nas ničemu naučile. A konture priče, sistemski kostur unutar kojega se odvija, praktički je isti kao i danas. Za Austro Ugarske, mito i korupcija bili su razmjerno slabašni, no nakon raspada države i surovog, iscrpljujućeg rata te stvaranja Jugoslavije, zlo je buknulo u neviđenom opsegu. "Pojedini narodni poslanici i visoki državni činovnici išli su toliko daleko da su otvarali zasebne urede koji su se bavili isključivo korupcijom" pisao je Express, pozivajući se na Kulundžićevu knjigu. "U klimi međusobnih obračuna, totalne pljačke i znakovitih pučkih pošalica, "kamen do kamena palača, Čaruga do Čaruge država", dolazi do procesa koji potresa čitavi poredak. Našička d.d. bila je ne samo najveće krupnokapitalističko drvno poduzeće u Kraljevini Jugoslaviji, nego i u čitavoj Europi. Golemi trust velikih proizvođača drveta s 373 službenika, 4800 kvalificiranih stalnih radnika i 10.000 sezonskih! Bavila se svim segmentima drvne i drvnoprerađivačke industrije. Malo poduzeće osnovano 1887. godine od nekolicine mađarskih, talijanskih i švicarskih poduzetnika u blizini grada Našica postaje div koji se se prostire preko Mađarske (Nasici Tanningyar es Geziuresz), Čehoslovačke (Našička drevodelna akciona společnost), Austrije (Osterreichische Holzverkehrs Gesellschaft), Njemačke (Suddeutsche Holzindustrie A.G.), Rumunjske (Lomnaška šumska industrija) itd. Tvrtke formirane poslije 1918. godine na teritorijima država nasljednica Austro-Ugarske sjedinjuju se 1921. godine u golemi Holding a u Holdingu se posluje po načelu – pogađate – "nema džabe ni u stare babe". Jedan od razloga tog bez svake sumnje uspješnog poslovanja bilo je i podmićivanje apsolutno svih: od seoskih policajaca, šumara i činovnika pa do ministara vlade i ključnih osoba u državnoj upravi. Našička d.d. utajivala je plaćanje poreza u neviđenim razmjerima (sumnjičeni su za iznos veći od 200 milijuna tadašnjih dinara, iako je stvarni iznost bio puno veći), isisavala je milijarde iz zemlje, korupcijom djelovala na donošenje zakona koje joj odgovaraju i neprolaženje zakona koji joj ne odgovaraju. Zastrašivala je koga nije mogla potkupiti (zabilježen je slučaj državnog činovnika koji nije htio primiti mito pa o tome zbunjeni i začuđeni činovnik pismom obavještava jednog od direktora)!