Nikada u vrhu hrvatske politike nismo imali takvu koncentraciju kompleksaša.

Imali smo i primitivce, i diktatore, i autokrate, i boljševike, i mlitavce, i šaljivce. I kriminalce. Ali nikada nismo imali toliko visokorangiranih političara koji u javnosti liječe neke svoje komplekse.

"Klaun Milanović kaže da nemam mišića, pa prilažem dokazni materijal. Nasilnik nisam, a o mišićima prosudite sami", poručio je jučer Gordan Jandroković, objavljujući na svom Facebook profilu vlastitu fotografiju u kupaćima gaćama.

Bez mišića. 

Klaunovski obračun

Bio je to odgovor predsjednika Hrvatskog sabora, dakle drugog najviše rangiranog političara u državi, na optužbu Zorana Milanovića, predsjednika Republike, kako je Jandroković "jedan običan nasilnik bez mišića". Pa mu se ovaj odmah išao pokazati na Facebooku.

Bilo je to nečuveno, infantilno i svakako "klaunovski".

No to je očito razina na kojoj državni vrh danas komunicira, ali i dokaz kako državni vrh zapravo funkcionira. A bila je to i dijagnoza psiho-profila osoba koje vode ovu državu. 

Jandrokoviću nije bilo dovoljno preuzeti Milanovićevu retoriku, već je morao otići korak dalje. Ako je to bila nekakva ironija, nitko je nije shvatio.

Nažalost, Jandroković nije usamljeni slučaj. On se tek priklonio trendu.

Zokijevi kompleksi

Jer, kad se govori o kompleksima, onda bi se mnogo toga moglo nabrojati o Zoranu Milanoviću.

Koji se na početku karijere nabacivao latinskim poštapalicama, a potom se hvalio da se do fakulteta tukao u kvartu. Pa se hvalio da je boksao s Damirom Škarom, pa je pred fotoreporterima trčao po Hvaru i maksimirskoj šumi. Pa je frajerski skakao s borbenog vozila - i sletio na nos. 

Pa je odbio doći na intervju jer mu nisu dali da se vozi liftom za šefove ("Znate li vi tko sam ja"), pa nije htio ići u HNK na druženje s papom jer je morao proći kroz sigurnosni skener, pa je tražio osiguranje i diplomatsku putovnicu čim je postao šef SDP-a, pa je službenim avionom letio privatnim poslom na Krk, pa do toga da je ovih dana izjavio kako je "Plenković krkao bozu i gusti sa šlagom, a on je pio pivo i viski".

I superiorno poručio: "Kako će Plenković zbrisati od mene, a ne može trčati 100 metara?".

Jasno, i o Plenkovićevim kompleksima dalo bi se nešto reći.

Plenkijevi mišići

Kad ga je Nikola Grmoja u Hrvatskom saboru usput nazvao "anemičnim", fizički je nasrnuo na zastupnika Mosta, kako bi pred svojim HDZ-ovcima pokazao mišiće i dokazao da ipak nije anemičan. Da svi vide kako se i on zna potući.

A u polemikama s Milanovićem nadmetao se tko je utjecajniji u Bruxellesu. "Milanovića kao diplomata nitko se ne sjeća, nitko me nikada nije pitao za njega", kazao  je premijer. "Što je učinio dok je bio u Bruxellesu? Kupio je polovni automobil".

Dok Plenković, kako smo nebrojeno puta mogli čuti, u Bruxellesu ima mnogo prijatelja i štovatelja. I da ga je, eto, zvao Charles Michel.

A novinarkama je znao dobaciti da su "slatke".

Kompleksi se, kako vidimo, ispoljavaju na razne načine.

Tko je James Bond

Kroz poziranje u kupaćim gaćama, kroz njegovanje imidža Jamesa Bonda koji istodobno može biti rabijatan, koliko i profinjen, kroz napuhivanje vlastite važnosti, utjecaja i šarma. Nadmeću se tko je ljepši, tko je jači, tko je popularniji...

Koga više vole, koga se više boje, koga više obožavaju.

Ali i tko je vulgarniji i brutalniji.

Hrvatska je, dakle, već mjesecima žrtva kompleksaških ispada ljudi koji bi trebali voditi ovu državu, a zapravo je koriste kao poligon za iživljavanje svojih taština. 

A Gordan Jandroković samo je podigao uloge.

Sva sreća da mu Milanović nije rekao kako "nema muda". Onda bismo tek imali što vidjeti.