Kraljevina Italija 1941. imala je impozantne granice: njen se suverenitet prostirao na obje strane Jadrana, zapadnu i istočnu, obuhvaćajući Istru, otoke Cres i Lošinj, Lastovo i Palagružu, Zadar... Iz Šibenika, kojeg su Talijani okupirali 1919. morali su se povući, dok je Rijeka nakon D'Annunzijeve okupacije imala neriješen pravni status. Kako god bilo, dalje od Sušaka niste mogli bez putovnice. U Prvi svjetski rat Italija je ušla na strani Centralnih sila ali su -  vodeći se filozofijom "do zadnjeg trenutka na pravoj strani, od zadnjeg trenutka na pravoj strani" - domovinu Machiavellija u zadnji tren prebacili na pobjedničku stranu, pa u tom manevru, nečasnom ali korisnom, dobili brojne stečevine na hrvatskoj strani Jadrana. Ući u rat na strani gubitnika, pa izaći na strani pobjednika, s uvećanim ozemljem, znak je velike političke mudrosti premda nije dokaz fanatičnog poštovanja etike.