Bila je jesen. Sunčano prijepodne, 31. listopada 2006. Stela Župančić (7) krenula je u školu. Kao i svakog dana, nazvala je majku Sandru na posao: “Mama, ja ti sad idem u školu”.
- 'Budi dobra i pazi se’, rekla sam joj. Otišla je i nikada više nisam čula njen glas - grcajući u suzama i danas, dvije godine nakon nesreće, prisjeća se Sandra Županić, majka pokojne osnovnoškolke. U ponedjeljak bi krenula u četvrti razred. No samo nekoliko minuta nakon telefonskog pozdrava na pješačkom prijelazu ju je, dok je prelazila na zeleno svjetlo, pregazio T. R. (34), vozač Hitne pomoći. Ostala je na cesti. Uz nju i otvorena crvena školska torba.
- Objasnite djeci svrhu pješačkih prijelaza i semafora - ironičan je u ovoj priči savjet policije roditeljima. Majka Sandra i otac Silvio kćer su naučili prelaziti cestu. No neki pravila ignoriraju.
- Mi smo bahat narod, svemu se rugamo. Ne poštujemo propise, ne gledamo, ne pazimo. Kako ljudima reći da ovakve tragedije nisu nešto što se samo događa. To nije poplava, potres ili bolest. Ovakve nesreće su isključivo ljudska bahatost - slomljeni su Stelini roditelji. Kažu, nemaju više normalan život.
- Mi nakon nedjeljnog ručka ne idemo u kino. Mi idemo na Stelin grob. Jedna majka mi je rekla da je nakon smrti djeteta naučila samo vrste voska, koja svijeća dulje gori... - kaže Sandra, koja Stelu u ponedjeljak neće otpratiti u školu.

NA CESTAMA POGINULO 439 DJECE OD 1994.
Smanjuje se broj stradale djece u prometu. Ipak, od 1994., uz 439 poginulih, ozlijeđeno je 22.818 mališana mlađih od 14 godina. Policija će od ponedjeljka patrolirati na cestama koje prolaze uz škole. Na prometnicama će se svakodnevno naći 41.575 prvašića. “Djeca, prijatelji u prometu” policijska je akcija tijekom koje će podučavati đake i roditelje.