Tanja Tomas Jukić četvrta je generacija u obitelji koja je nastavila s tradicijom obiteljskog poljoprivrednoga gospodarstva. Sve je počelo davne 1920. godine, kad je Tanjin pradjed, major kraljevskog ugarskog domobranstva, Stjepan Leskovar, kupio veliko imanje u Natkrižovljanu blizu Varaždina od jedne grofice iz Beča. Svu svoju ljubav prema prirodi, kaže nam Tanja, djed je utkao u divan posjed posadivši nasade vinove loze te se godinama aktivno bavio vinogradarstvom, za što je i dobio mnoge diplome za kvalitetu vina. Obiteljsku tradiciju nastavile su Tanjina baka i mama, a onda je došao red da posao preuzme Tanja.
'Donijeli smo revolucionarnu odluku'
Oduvijek je, prisjeća se, kao djevojčica išla s bakom i roditeljima na "grunt" i ondje provodila divne trenutke. Najdraže joj je bilo brati grožđe i pomagati u prešanju, a zbog sudjelovanja u tom procesu već je kao mala znala kako nastaje vino. No u jednom trenutku bavljenje vinogradarstvom postalo je previše zahtjevno za njihovu obitelj te je istodobno ponestajalo radne snage u okolici, a i modernizacija je, kaže Tanja, uzela svoj danak.
- Moji su roditelji otišli u mirovinu i tad je sve postalo malo teže. Ja se nisam mogla pomiriti sa spoznajom da nekada divan grunt mog djetinjstva padne u zaborav i pretvori se u šikaru. U priču tad ulazi moj suprug Tomislav i uz njegovu veliku podršku nas dvoje, nakon mnogo razgovora, matematike i računanja, argumenata za i protiv, donosimo za nas revolucionarnu odluku - govori nam Tanja.
Riječ je o odluci koja im je 2011. promijenila život. Preuredili su obiteljsko imanje i pretvorili vinograd u ekološki voćnjak. Sve to nije bilo nimalo lako, priznaje Tanja, posebice jer niti ona niti muž nisu agronomi i bavili su se drugim odgovornim poslovima.
- Polazišna točka bila je jasna, a to je isključivo ekološki uzgoj zato što smo željeli proizvesti nešto zdravo što i mi volimo te konzumiramo. U razgovorima i konzultacijama s vrhunskim agronomima odlučili smo se za krušku viljamovku te smo za tu kraljicu među kruškama željeli napraviti nešto posebno. Krenuli smo u potragu za bageristima, prikupljali ponude kako bismo veliko strmo brdo pretvorili u terase radi lakše obrade i pristupa. Jednog su jutra, u inače mirnom i pitomom kraju, moćni buldožeri, bageri i traktori zagospodarili brijegom i u konačnici ga pretvorili u amfiteatar s 14 terasa, koje smo naknadno ogradili. Izgledalo je to veličanstveno - prisjeća se naša sugovornica.
'Sve je bilo novo i izazovno'
Nakon što su prošli sve administrativne obaveze i ispitivanje tla te dobili razne dozvole, konačno su ostvarili svoj san i registrirali ekološki OPG.
- Tad nam je stiglo 1000 malih nježnih sadnica krušaka, koje smo nas dvoje, uz pomoć sina Filipa i susjeda, posadili s neopisivim veseljem, ponosom, osmijehom i uz malo bolna leđa. Počeli smo učiti o tome kako obrezivati voćke i gnojiti ih organskim preparatima. Morali smo nabaviti kućice za solitarne pčele, kupiti malčer, a najizazovnije nam je svih ovih godina gledanje u nebo, u nadi da neće biti mraza ili tuče - kaže Tanja.
Budući da su se upustili u nešto sasvim novo, jedan od izazova bio je i pogoditi pravi termin za berbu, jer je kruška vrlo osjetljiva sorta s relativno kratkim rokom trajanja u svježem stanju.
- S obzirom na to da nama ovo nije primarna djelatnost te je prilično zahtjevno uskladiti redovan posao, obiteljske obaveze i odlazak u voćnjak, nismo išli u nabavku preše niti hladnjača, tako da je trebalo pronaći prešu s ekocertifikatom, nabaviti boce i čepove, dati izraditi etikete... Netom ubrane kruške vozimo u ekološki certificirane OPG-ove na ekološku preradu. Ondje se kruška do određenog stupnja zrelosti čuva u hladnjačama, strogo odvojena od ostalih proizvoda, a potom se preša, pasterizira te se dobiven sok, bez dodataka šećera, aditiva ili konzervansa, puni u boce. Tako dobiven sok može stajati dvije godine, a nakon otvaranja do pet dana u hladnjaku - objašnjava nam Tanja.
Šuška se šuška…
Za nju, dodaje, nema veće sreće nego kad s obitelji, prijateljima i susjedima ubere plod njihova truda, znajući da će i oni, kao i kupci, uživati u njemu.
- Neprocjenjivo je dobiti u čaši nektar čistog zdravlja. Bilo da jedete krušku ili pijete njen prirodan sok, znajte da ona obiluje vitaminom C, kalijem, elektrolitima, magnezijem, bakrom, vlaknima, uklanja toksine i loš kolesterol, ima nizak glikemijski indeks te je odlično gorivo za prije ili poslije vježbanja - ističe naša sugovornica i dodaje da je sreća još veća kad taj isti nektar probaju djeca, pogotovo ona najmanja, u kolicima, i svojim kretnjama traže još, a ona malo veća mole roditelje da im kupe taj fini sok.
Takvi trenuci su, kaže, najveći dokaz da su ona i muž donijeli dobru odluku, a to je "od nule" krenuti u ozbiljan posao s proizvodnjom ekoloških krušaka.
- Tako smo zadržali vrijednu lokaciju i više od jednog stoljeća, a istodobno smo unijeli duh novih vremena. Sloganom našeg soka, 'Šuška se šuška da je stigla Eko kruška', želimo i dalje promovirati ekologiju, zdravlje, dobru volju i obiteljske vrijednosti - rekla je na kraju Tanja, koja je svoj sok od ekološke kruške ove godine prijavila na Zelenu medalju - projekt 24sata i Kauflanda.
Zelena medalja, izbor za najboljeg ekoproizvođača - projekt 24sata u suradnji s tvrtkom Kaufland Hrvatska, pokrenut je upravo s ciljem promocije važnosti održive proizvodnje. Sljedećih tjedana na platformama 24sata nastavljamo objavljivati priče o finalistima Zelene medalje, a ime sretnog pobjednika doznat ćemo na svečanoj dodjeli nagrade 30. lipnja 2023. Dotad vas pozivamo da više o projektu doznate u specijalu Zelene medalje.
Partner Zelene medalje je Kaufland Hrvatska, a projekt podržavaju Hrvatska poljoprivredna komora, Visoko gospodarsko učilište u Križevcima i Agronomska škola Zagreb.