Plenković sigurno neće imati predsjednika Sabora - poručio je samouvjereno predsjednik Zoran Milanović nakon što je prekršio Ustav i odlučio se staviti na čelo nedefinirane oporbene koalicije predvođene SDP-om. Poručio je da "rijeke pravde dolaze" i da će odnijeti HDZ. Plan je bio da oporba ima dovoljno ruku u Saboru za izabrati svog predsjednika. A zatim bi Milanović podnio ostavku, taj čelnik Sabora bi postao privremeni predsjednik države koji bi dao mandat za sastavljanje nove vlade Milanoviću. Plan koji je Milanović nazivao lukavim se raspao. Sada SDP govori o velikoj "antikorupcijskoj" ili antiHDZ koaliciji koja bi iz Sabora izmijenila izborni zakon, poništila odluku o imenovanju Ivana Turudića na čelo DORH-a i ukinula tzv. Lex AP, odnosno članak zakona kojim se u zatvor šalju svi oni koji daju informacije iz sudskih spisa i/ili istraga novinarima. Iako se ta ideja podgrijava i SDP želi ostaviti dojam da je još uvijek moguća, to je daleko od realnosti.
POGLEDAJTE VIDEO
Domovinski pokret pro forme još pregovara i sa SDP-om, ali čini se da je to samo kako bi si digli cijenu u pregovorima s HDZ-om. Ideja antiHDZ koalicije se samo zato još održava na životu iako svi uključeni znaju da za to nema šanse. I to zbog uvjeta koje su jedni drugima postavili. Donosimo 10 ključnih koraka u kojima je plan bio na klimavim nogama od početka i zašto je na kraju propao.
1. Zoran Milanović je odlučio ući u utrku kao kandidat na listi SDP-a, a da nije podnio ostavku na mjesto predsjednika Hrvatske. Ustavni sud ga je odmah upozorio da time krši Ustav, što je HDZ-u dalo municiju, a i dio birača je okrenuo protiv predsjednika. Motivirao je i dio HDZ-ovih birača. Milanović, a niti oporba nisu prije dogovorili program koji bi primjerice sadržavao nekoliko ključnih točaka o kojih su svi suglasni i ideološke točke o kojima se neće raspravljati. To je nužan temelj takve koalicije.
2. Početni zamah koji je Milanović dao SDP-u se brzo ispuhao. Niti SDP niti on nisu naglašavali što mogu učiniti za građane u kampanji, nego se sve svelo na priču protiv HDZ-a. Takva taktika se pokazala ne previše uspješnom jer je ostavila dojam konstantnih svađa i napada. Milanovićev veliki pogrešni korak je bilo usmjeravanje na Olega Butkovića, pa se u finišu kampanje govorilo o kravi Milovi(u stvarnosti junac Milojko), dok je Plenković obilazio Hrvatsku i prezentirao HDZ-ov program.
3. Milanović je potakao značajno veću izlaznost na izbore izabravši srijedu za dan odlaska na birališta. Ali izlaznost od 62 posto nije bila dovoljna. Najviše je podbacio upravo SDP koji je s partnerima osvojio 42 mandata. Ideja je bila da SDP i Možemo imaju minimalno isto mandata kao HDZ i na njoj bi se temeljili daljnji pregovori. HDZ je osvojio 19 mandata više od SDP-a, odnosno 9 više od dvije lijeve stranke. SDP je pokazao da ne može izvući građane na birališta i svoje logističke slabosti, kao i slabosti stranke koja je doživjela više raskola. Možemo nije išao s njima u ključnim jedinicama i dio glasova je završio u smeću. Raspravlja se je li Milanović u konačnici ipak više pomogao SDP-u jer bi inače završili na 25 mandata ili im je odmogao da stvore širu koaliciju i prezentiraju svoj program, te odbio dio birača. Kako god bilo, činjenica je: osvojili su nedovoljno i manje od svog zacrtanog plana.
4. Cijela potencijalna oporbena koalicija SDP-a, Domovinskog pokreta, Mosta, Možemo, IDS-a, Posavca i Fokusa je bez Mislava Kolakušića osvojila 81 mandat. To je u teoriji dovoljno za antiHDZ koaliciju. U teoriji. Domovinski pokret se odmah više usmjerava na pregovore s HDZ-om s kojim je ideološki bliskiji. Možemo! zatim sužava manevarski prostor stavom da neće ući u neku vladu u kojoj bi bio Most i Domovinski pokret, ali ostavlja odškrinuta vrata stavom da bi podržao SDP-ovu manjinsku vladu iz Sabora zajedno s Mostom i Domovinskim pokretom. Već bez Možemo ideja Milanovićeve oporbene vlade pada na nedovoljnu 71 ruku.
5. Most izlazi sa stavom da oni uopće neće podržati Milanovića za mandatara i budućeg premijera, čime ugrađeno još nekoliko cigli na izvor "rijeke pravde". Iako za to nema dovoljno ruku, Most pak poziva na formiranje većine njih i Domovinskog pokreta koju bi podržao SDP.. Po broju zastupnika, mogli bi i uz svih pet "malih" dosegnuti do 72 ruke i trebale bi im manjine. S Možemo ne žele kao ni oni s njima. Dodatno, Most se kasnije osipa odlaskom bračnog para Raspudić, a njihovi partneri Suverenisti su se raskolili. I njihova kasnija Ideja o Ivanu Penavi kao predsjedniku Sabora je neprovediva jer nema dovoljno ruku.
6. Ustavni sud donosi dvojbeno upozorenje da će poništiti odluku o izboru Milanovića za mandatara, pa čak i premijera ako bi imao dovoljnu većinu u Saboru. To je sankcija jer je kršio Ustav. Upozorenje je podijelilo ustavne stručnjake i javnost, ali čak i da je Ustavni sud grubo izašao izvan svojih ovlasti, takva njihova odluka bi se morala poštivati.
7. SDP potpuno napušta ideju Milanovića kao mandatara svjestan da je to neostvarivo. Milanović se također povlači iz priče i više ne komentira izbore, bježi od novinara i pokušava si popraviti reputacijsku štetu svjestan da mu slijede i predsjednički izbori. SDP dodaje nove uvjete u tu imaginarnu većinu poput toga da bi iz Sabora podigli i mirovine ili pokrenuli priuštivu stanogradnju, Most univerzalni dječji doplatak. A sve to bez nekog šireg, zajedničkog dogovora.
8. Osam zastupnika manjina je odlučilo podržati za predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića, čime je i službeno ugašena mogućnost da svi ili neki daju podršku i oporbenoj većini.
9. Domovinski pokret ne želi direktno reći da su odustali od ideje antiHDZ koalicije jer bi sebi suzili manevarski prostor u pregovorima s HDZ-om. Ali jasno poručuje da nikakva većina u kojoj bi bili SDSS i Možemo ne dolazi u obzir. Mario Radić kaže da nema zajedničke ideje ni kako bi se promijenio izborni zakon što bi bio jedan do uvjeta. A javnosti poručuje da sami zbroje koliko je realna takva kolacija. I to nije teško zbrojiti, već su na manje od 70 ruku u Saboru jer niti liberalne stranke, a niti Suverenisti ne bi išli u takvu kombinaciju, dok je Most izgubio dvoje zastupnika.
10. Ako se Domovinski pokret i HDZ ne uspiju dogovoriti, sasvim je jasno da ćemo ići na nove izbore. Zbog uvjeta koji su si međusobno postavili, straha od reakcije njihova članstva, straha gubitka potpore pred europske i buduće lokalne izbore, te eventualne ponovljene parlamentarne, sve oporbene stranke izbjegavaju veliki oporbeni pakt.