Jedan od načina kako stvoriti bolju budućnost za sve, zasigurno je povezivanje svih s prilikama koje pruža tehnološka revolucija. One nam pomažu u ostvarenju naših snova, pružaju nam čitav spektar mogućnosti u realizaciji vlastitih ambicija te omogućuju da svojim djelovanjem činimo dobro u svijetu, dok smo istovremeno uvijek u kontaktu s najbližima.
Naš sugovornik čovjek je koji nema stalnu adresu - živi na četiri kontinenta: američkom, europskom, afričkom i australskom te bi se moglo reći da je stanovnik svijeta. Kao dijete se s roditeljima, starijim bratom i sestrom blizankom preselio 16 000 kilometara daleko od Hrvatske, na drugi kraj svijeta. - Moja obitelj - mama, tata, brat, sestra blizanka i ja stigli smo u Sydney, u Australiju kad sam imao 6 i pol godina. U školu koju sam pohađao išla su djeca drugačija od mojih dotadašnjih prijatelja, tada sam se prvi put susreo s drugačijim rasama i započeo učiti o sličnostima i razlikama u kulturama. Već sam u najranijoj dobi shvatio da ćemo, što više upoznamo jedni druge imati više povjerenja i razumijevanja jedni za druge i stvari mogu biti samo bolje. Zapravo je to preseljenje i odrastanje u Australiji udarilo pečat na moj cijeli život, zainteresirao sam se za druge rase, nacije, kulture i drugačije načine razmišljanja. -
Marko Filipović profesionalno se bavio nogometom, igrao je po raznim klubovima od Sydney Uniteda do Croatia Sesveta, studirao je nogomet u Brazilu (posjeduje A-licencu) te azijsku C-licencu. Trenutno završava filozofiju, sociologiju i psihologiju na fakultetu Australian College of Applied Psychology za stratešku psihoterapiju i kliničku hipnozu. Posjeduje diplomu međunarodnog profesora engleskog jezika sa sveučilišta University of Cambridge, a trenutno radi kao električar na robotu koji izvodi grube radove u tunelima.
Yin i Yang prisutni u svemu
Pitali smo Marka koja je njegova životna filozofija. - Moja životna filozofija bazira se na kršćanskoj vjeri, te istočnjačkoj filozofiji "Yin i Yang", Yin je kaos dok je Yang savršen red, nije dobro kad to dvoje nije u balansu - kaže Marko. Ako nam nedostaje reda, ne možemo napredovati, ali ako je sve "uredu", onda nedostaje šansa za preispitivanje i promjenu nekih metoda i principa. Dakle ta je srednja crta između crnog i bijelog optimalno stanje. -
Zanimalo nas je kako ovaj tridesetpetogodišnjak uspijeva stalno mijenjati mjesto boravka i od čega živi. - Kako sam ostvario svoj san zapravo je splet okolnosti. U životu moraš otvarati prilike tako da stalno budeš u pokretu. Tako sam, dok sam bio u Hrvatskoj na jadranskoj obali, upoznao jednu djevojku iz Sarajeva koja je radila za japansku tvrtku online predajući engleski jezik preko Skypea i zarađivala je jako dobro. Uskoro sam i ja počeo raditi isto; zahvaljujući takvom poslu mogu biti u stalnom pokretu, a opet imati stalna primanja. Online škola pružila mi je mogućnost da izaberem kad i koliko želim raditi. Također, mogu reći da sam, bez obzira na to što sam u Brazil i Argentinu išao upoznati njihovu kulturu i nogometnu filozofiju i metodologiju, zahvaljujući ovom poslu upoznao ljude iz mnogih drugih kultura jer su moji studenti pretežno iz Azije, Europe i Južne Amerike. -
Tehnologija i putovanja
U današnje vrijeme treba se moći brzo prilagođavati i mijenjati, a u tome najviše može pomoći tehnologija, smatra Marko. - Tehnologija mi je pomogla da živim život kakav sam oduvijek želio. Zapravo, ljudi su oduvijek putovali, ali taj je korak bilo puno teže ostvariti. Želja je baza svega, ali tehnologija omogućuje da se ta želja puno lakše ostvari. Primjerice e-mailovi su puno brži i djelotvorniji od pošte, mobitel s navigacijom puno je funkcionalniji od klasične karte. Što se tiče razdvojenosti od obitelji, također mi je tehnologija pomogla da razdvojenost puno lakše prebrodim. Kad sam živio u Tanzaniji bez tehnologije, čuo sam se s obitelji jedino telefonom; osjećaj koji su mi omogućili Skype i Face Time, da vidim i čujem svoje najmilije kad to poželim puno je moćniji. -
Tijekom putovanja Marko koristi aplikacije: WhatsApp, Facebook, Viber, Uber, Google Translate, Skype, PayPal, MiMind, Spotify, Shazam, Instagram i još neke za transfer novca. Kaže da ga je Google Translate doslovno spasio u Rusiji na Svjetskom prvenstvu u nogometu jer je kamerom mogao snimiti i prevesti ćirilične tekstove, a i pričati na svom jeziku, dok je aplikacija sve prevodila na ruski.
Pitali smo Marka misli li da se zbog korištenja tehnologije danas manje družimo. - Tehnologija nam daje mogućnost da odmah provjerimo neku kvantitativnu informaciju, primjerice, ako netko ne govori istinu, morat će se mijenjati jer se istina lako provjeri, što je dobro za tu osobu, ali i društvo u cjelini. Također, mislim da se promijenio i način na koji ljudi međusobno razgovaraju, razgovori su postali svrsishodniji, a pametnim telefonima prepuštaju se kvantitativne informacije. Međutim, mnoga su istraživanja pokazala da ne možeš naučiti socijalne vještine ako si fokusiran samo na pametni telefon, za razvijanje tolerancije, komunikacijskih vještina, kritičkog razmišljanja... treba prakse "licem u lice". Bio sam jako iznenađen kad sam vidio da u Argentini ljudi pričaju jedni s drugima ne dirajući smartphone, nego se gledaju u oči i pozorno slušaju razgovor. -
- Kad uspoređujem Hrvatsku s Brazilom, Argentinom ili Australijom što se tehnologije tiče, mogu reći da je intenzitet njezina korištenja u Hrvatskoj malo slabiji. U Brazilu i Argentini WhatsApp grupe su stalno aktivne i poruke stižu cijeli dan. U Brazilu je također jaka i "selfi" kultura. Primjerice, bio sam u katedrali u Buenos Airesu kad je ušla jedna Brazilka, usred mise stala pred svećenika i opalila selfi, nitko se nije zbog toga uzbuđivao. I u Argentini i u Brazilu impresivno je gledati sportske programe koji upotrebljavaju puno tehnologije kako bi program bio što više interaktivan za gledatelje, toga kod nas u Hrvatskoj još uvijek nema. -
- Mislim da je život sličan nogometu: treba se držati reda, plana te u svakom trenutku primijeniti onu najbolju metodu odnosno rješenje. Tehnologija nam može biti od velike pomoći i omogućiti nam da se brzo prilagodimo i do cilja stignemo kraćim putem, ali kao i kod nogometa moramo paziti da ne odemo previše u širinu kako ne bismo izgubili onu važnu dubinu. - zaključuje priču Marko s osmjehom.