Draškovićeva, Miramarska i Špansko odnedavno su bogatiji za još jedno umjetničko djelo, a ovog puta zahvaljujući akademskim umjetnicima koji su kroz potpuno različite priče unijeli pravo osvježenje u zagrebačke kvartove. Murali su u inozemstvu inače vrlo popularna umjetnička forma, no u posljednjih nekoliko godina sve su više prihvaćeni i u našim krugovima.
Tako se u većini gradova u Hrvatskoj, a posebice u Zagrebu, u gotovo svakom naselju mogu vidjeti oslikani zidovi, napuštene zgrade, pa čak i trafostanice. A upravo su tri HEP ODS-ove oslikali pobjednici natječaja Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU) Klara Rusan, Danijel Žeželj i Goran Rakić. Evo tko su ovi umjetnici i što se krije iza njihovih djela.
Inspiracija 'Špaolincima' i skejt-parkom
S obzirom na to da dame imaju prednost, a Žeželj i Rakić su kavaliri, prva je na redu Klara Rusan. Na pitanje zašto se prijavila dobili smo vrlo jasan odgovor.
- Nisam vidjela nijedan dobar razlog da se ne prijavim. Oslikavanje murala na javnoj površini uz podršku onih čija je to javna površina? Sjajno! Volim misliti da su murali kao izložbe na otvorenom koje traju dok god zid postoji. Galerija koja se nikad ne zatvara, što god se događalo i koji god da je dan u tjednu - objašnjava Rusan.
Inspiraciju je dobila istraživanjem i gledanjem ,,Kvart Priča - Špansko'', YouTube serijala Vida Juračića. U njima je doznala kako je Špansko (od milja zvan Špaolin), od 1999. imao prvi skejt-park, koji su improvizirali i izradili Špaolinci, gdje su, zahvaljujući dobroj atmosferi, nastale i legendarne kvartovske priče. Bilo joj je najvažnije uhvatiti identitet kvarta, da ljudima ostavi nešto što će ih veseliti i, naravno, to je bio dar svim bivšim, sadašnjim i budućim skejterima.
- Nisam ni znala dok nisam počela spremati se za crtanje skice za natječaj da je Špansko kvart koji jako njeguje kulturu grafita i skejtanja. Na trafostanici sam naslikala skejtere kako izvode trikove na skejterskoj rampi u primarnim bojama (više manje). Skejteri nose uniforme Shaolin redovnika kao referenciju na teretanu iz atomskog skloništa zgrade broj 4 u Španskom, iz koje je izašlo mnogo dobrih boraca - govori Rusan i dodaje kako gradovi u Hrvatskoj trebaju biti više oslikani.
- Izlaganje umjetnosti na ulici miče osjećaj da je sva umjetnost 'zbunjujuća' i rezervirana za muzeje. Mislim da ovakva umjetnost podiže ljepotu vizure ulice, kvarta i grada na višu razinu - kao slika na zidu uličnog boravka. Osim što razbija sivilo zidova, daje nam priliku da pokažemo nešto svoje; da ispričamo svoju verziju priče. Tako ostavljam tragove - kroz smijeh zaključuje Klara.
Podsjetnik na to da je grad prije bio šuma
Danijel Žeželj bio je zadužen za trafostanicu u Draškovićevoj, a evo što je rekao o tome kakav je osjećaj ostaviti trag na mjestu kraj kojeg stotine ljudi cirkuliraju.
- Ta sekvenca slika, metamorfoza, zamišljena je i skicirana upravo za tu lokaciju i trafostanicu, i dobro se uklopila u prostor. Boje su intenzivne, razbijaju sivilo, a slike se mijenjaju ovisno o položaju sunca i sjenama koje ih prekrivaju - objašnjava Žeželj i ističe kako se u ovome muralu provlači određena simbolika.
- Za mene životinje uvijek imaju simbolično značenje, a u kontekstu grada i urbanog okruženja dobivaju i mitološku dimenziju, podsjetnik su da su životinje tu živjele prije nas, da je grad bio šuma prije nego što je postao grad. Plus, gradski grafiti, ako traju, dobivaju novu dimenziju, patinu vremena i prolaznosti - govori.
Da treba postojati više ovakvih projekata, smatra i Žeželj, a evo i videa o tome kako je izgledalo oslikavanje trafostanica.
- Kad su kvalitetni, grafiti obogaćuju grad i prirodni su nastavak urbanog prostora, trag su života, nastaju i nestaju i tako u krug - objašnjava nam.
Davanje novog smisla prostoru
Posljednju trafostanicu, u Miramarskoj, transformirao je umjetnik Goran Rakić, koji se grafitima i uličnom umjetnošću bavi više od 20 godina. Njegov umjetnički izražaj oduvijek je bio vezan za sprej, a ovaj mu je objekt predstavljao još jedan medij na kojem će moći iskoristiti svoj primarni alat. Kako kaže, mural nema izravnu poruku.
- Mural u Miramarskoj moja je apstraktna vizija kako taj objekt, odnosno zid, uklopiti u okolinu i na neki ga način učiniti boljim, zanimljivijim i dati mu novi smisao u tom prostoru. Baš kao i sa svim ostalim radovima na zidovima, pokušati mu unijeti neki novi duh, postići to da zid prestaje biti zid te dobiva novu ulogu zbog onoga što nosi na svojoj površini - objašnjava Rakić.
Reakcije na njegov rad pozitivne su, a zamijetio je i kako se ljudima općenito sviđa ova vrsta umjetnosti jer dosad nije imao previše negativnih iskustava.
- Mislim da je lagano na zalasku ta ideja te viđenje grafita i sličnih stvari kao nečeg negativnog. Ta je vrsta umjetnosti već dugo prisutna u društvu i mislim da je jednostavno postala dio vizure grada te se uklapa u vizualnu percepciju manje-više svih ljudi kad se osvrnu oko sebe i pogledaju svoju okolinu. Drugim riječima, postala je nešto normalno s čime živimo - govori Rakić.
U razgovoru s ravnateljicom HDLU-a Ivanom Andabakom doznali smo kako je natječaj za izradu murala bio raspisan u veljači, u vrijeme karantene, no usprkos tome zaprimili su 30 prijava, od kojih su odabrali tri najbolja rada. Kako kaže, ideja oslikavanja murala nastala je još prije tri godine.
- Prije tri godine prvi put smo izveli mural u centru Zagreba, na pročelju Osnovne škole Matka Laginje, u okviru EU projekta CreArt, a godinu dana nakon toga, u suradnji s umjetnikom Lavom Paripovićem, za oslikavanje javnog prostora odabrana je trafostanica. Upravo to bio je početak suradnje s HEP-om te nagovještaj projekta TRAFOSTANICE - objašnjava Andabaka i dodaje kako će se i u budućnosti nastaviti implementacija umjetnosti u javne prostore uz želju da se stanovnicima Zagreba uljepšaju četvrti.
A kako se vama sviđaju oslikane trafostanice?