Walking meetings ili "hodajući sastanci" aktivnost je koja na zapadu bilježi porast među poslovnjacima i kreativcima već nekoliko godina. Oni su bili omiljena poslovna aktivnost i Stevea Jobsa; pisac njegove biografije prisjeća se kako je Jobs inzistirao na tome da njihov prvi susret bude negdje na otvorenom. Mark Zuckerberg također je ljubitelj "hodajućih" sastanaka (Steve Jobs bio ga je s tim upoznao), a ono što posebno voli je - odvesti potencijalne nove radnike u šetnju kroz šumu prije nego što obave razgovor za posao. Akviziciju WhatsAppa (19 milijardi dolara) realizirali su nakon nekoliko takvih sastanka između Zuckerberga i Jana Kouma.
Jeff Weiner, Richard Branson, Obama… svi su oni u jednom trenutku postali ovisni o takvim sastancima.
Dignite ruku svi vi, pogotovo vi kojima je dnevni zadatak konstantno kreativno izražavanje, kreativno osmišljavanje, razvijanje strategija bilo kakve vrste ili dogovaranje novih suradnji. Svi vi koji na spomen sastanaka u konferencijskim dvoranama, natrpanim ili tmurnim uredima, pomislite samo na broj sati koje ćete "potrošiti", a da nećete osjetiti onu kreativnu iskru...
Sjedenje je novo pušenje
Prevelik je broj istraživanja koja dokazuju kako sjedenje u uredima u trajanju od 7 do 10 sati katastrofalno djeluje na naš mozak i tijelo da bi se to moglo i dalje ignorirati. Ako pripadate grupi zaposlenih u uredima, koji i svoje "gablece" jedu pred kompjutorom, onda pripadate i u grupu koja takvim načinom života šteti svojem srcu, predjelu mozga povezanom s pamćenjem, ima veće šanse oboljeti od dijabetesa ili tumorskih oboljenja različitih tipova i, u konačnici, grupi koja je rizičnija kad je riječ o "ranoj smrti".
Istraživači su otkrili da osobe koje spadaju u skupinu onih koji sjede u uredima po 10 sati imaju u krvi više proteina koji se zove troponin, koji, u kratkim crtama, otpušta srčani mišić kad ulazi u kategoriju "oštećeno".
Postoji još jedno istraživanje koje je poprilično potresno kad govorimo o učinku konstantnog sjedenja, a za koje mislimo da ćemo ga poništiti ako odemo nekoliko puta tjedno u teretanu ili na neku drugu aktivnost. Prema istraživanju koje su proveli znanstvenici sa Sveučilišta u Michiganu, vježbanje 75 minuta na dan, iako ima cijeli spektar pozitivnih učinaka na različite dijelove tijela, ne umanjuje štetnost koju je izazvalo osmosatno sjedenje u uredu.
Prema vodećem autoru studije, profesoru Ulfu Ekelundu s Visoke škole za sportske znanosti u Norveškoj, koji je proučavao milijun ispitanika kroz 16 različitih manjih studija (ispitanici su bili stariji od 45 godina i dolazili su iz različitih dijelova svijeta), došao je do zaključka da se, ako sjedimo u uredu više od 8 sati na dan, rješenje nalazi u dnevnoj aktivnosti koja traje minimalno jedan sat! On također ističe kako je sjedenje pred televizorom 3 sata na dan jednako loše jer za sobom povlači i dodatne štetne aktivnosti: jedenje nezdrave hrane, primjerice. Što nam, dakle, preostaje? Provesti sat vremena nakon posla u znojenju ili možda da neki idući sastanak provedemo hodajući?
60% više ideja dolazi dok hodamo
Istraživanje sa Sveučilišta Stanford pokazalo je da su ispitanici koji su morali osmisliti nove načine uporabe već poznatih predmeta dok su hodali predložili čak 60% više ideja od ispitanika koji su morali učiniti isto to, ali koji su sjedili za svojim radnim stolom.
Samo 30 minuta hodanja na dan poboljšava stanje organizma tako što smanjuje rizike od srčanih oboljenja, demencije, različitih tumorskih oboljenja, a pozitivno djeluje i na cirkulaciju, kosti, mišiće, poboljšava držanje, ravnotežu… Jer hodanje je za čovjeka ipak najprirodniji oblik kretanja, još iz doba špiljskog čovjeka, a nismo toliko evoluirali da bi naš mozak to samo tako zaboravio.
Ako želimo hodanjem jačati mišiće, ipak treba ubrzati korak i krenuti laganim uzbrdicama. Hodanje je sjajno za depresivce i za one koji pate od nagomilanog stresa ili anksioznih poremećaja, ono potiče otpuštanje serotonina, "hormona sreće". Hodanje ne mora biti isključivo po prirodnim krajolicima (iako priroda dodaje ekstra bodove), jer fizička aktivnost je fizička aktivnost, bila ona na prirodnim putovima ili bila riječ o žustrom hodu po gradskim ulicama.
Za početak, ne treba ljude (buduće sastanke), staviti pred zid i reći "nećemo sad sjediti, idemo hodati po gradu ili obližnjem parku". To su iznenađenja koja malo tko voli, pa vjerojatno neće dobro proći. Ipak, malo proberite po kontaktima s kojima se planirate naći, pogledajte Instagram profil i hashtagove, pristupite suptilno, jer takvi sastanci nisu ukorijenjeni u balkanski način poslovnog života. Također, bilo bi dobro pogledati rutu koju biste obišli; neka traje 30 minuta i u konačnici trebate znati kuda idete. Ako vas konstantno bude zbunjivao smjer kretanja - to će odvlačiti fokus s teme razgovora, a moglo bi ostaviti nesiguran dojam na sugovornika.
Hodajući sastanci također nisu dobro rješenje za veće grupne sastanke. Treba voditi računa o tome da svi čuju o čemu se razgovara i da netko iz naše grupe "hodajućeg sastanka" nema problema sa sustizanjem ostalih.
Jeff Bezos prije sastanaka takvog, aktivnog tipa, svima u timu pošalje dokumente koje trebaju proučiti prije sastanka kako bi bili spremni i da bi stvorili dobru bazu za razvijanje novih kreativnih ideja i smjerova.
Inspirirajte se idejama uspješnih spomenutih poslovnjaka jer su ciljano usmjerene prema otpuštanju kreativnih sokova i opuštanju. Neka to bude cilj i vašeg idućeg "hodajućeg sastanka". Zato počnite smišljati rute!