Obitelj i odnos roditelja najznačajniji su čimbenici razvoja djeteta i njegove cjelokupne ličnosti. U obitelji se stječu prva iskustva, formiraju mišljenja i stavovi te razvijaju socijalni odnosi. No u Hrvatskoj je u 2019. godini, prema izvješću o radu pravobraniteljice za djecu, ukupan broj djece i mladih koji se nalaze na smještaju i organiziranom stanovanju u domovima za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi i u centrima za pružanje usluga u zajednici iznosio 808.
Zbog toga još od 1992. godine u Hrvatskoj djeluje Udruga SOS Dječje selo Hrvatska čije je misija pružiti brižan dom za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Obiteljski koncept je temelj rada u oba SOS Dječja sela, u Lekeniku i Ladimirevcima. Tako djeca odrastaju u okviru SOS obitelji, koja im pruža sve ekonomske i psihološke potrebe.
Kad su mladi spremni za odlazak iz Sela, najčešće nakon završetka osnovne škole, svoje odrastanje i srednjoškolsko obrazovanje nastavljaju u SOS Zajednicama mladih dok ne postanu spremni za osamostaljenje. O životu u SOS Dječjem selu razgovarali smo i s Višnjom Matić, voditeljicom stručnog tima za razvoj djece SOS Dječjeg sela Ladimirevci.
Kako izgleda prosječna SOS obitelj
Svako dijete koje dolazi u novu SOS obitelj sa sobom nosi svoju povijest, podrijetlo i osjećaj identiteta. U prosječnoj SOS obitelji odrasta do petero djece, pa tako svakodnevno ispunjavanje individualnih potreba svakog djeteta zahtijeva od SOS mame ili tate organizaciju i redovitu dnevnu rutinu, odnosno praktične zadaće, kao što su pripremanje djece za vrtić ili školu, kuhanje i pospremanje obiteljske kuće.
No roditeljska uloga podrazumijeva mnogo više od svakodnevnog obavljanja kućanskih poslova pa SOS mame i tate razgovaraju s djecom o njihovim problemima, rješavaju obiteljske nesuglasice, pomažu djeci pri pisanju zadaće i vode brigu o njima kad su bolesna. Oni nastoje kvalitetno usmjeravati emocionalni, obrazovni i socijalni razvoj svoje djece.
Braća i sestre socijalna su podrška i izvor privrženosti
Samo odvajanje od roditelja i poznatog okruženja traumatičan je događaj za dijete, a razdvajanje od braće i sestara, koji su važan izvor privrženosti i socijalne podrške, može otežati njihovu prilagodbu i proces nošenja s traumatičnim iskustvima.
Zbog toga u SOS Dječjem selu nastoje braću i sestre smjestiti u jednu SOS obitelj, a ako zbog nekih razloga nisu zajedno, organiziraju se međusobni susreti i druženja.
- Najčešće ne pristajemo na razdvajanje biološke braće i sestara. Razdvajanje se događa u manjem broju slučajeva, npr. ako su braća i sestre stariji i nisu za smještaj u naš sustav ili su već prije razdvojeni zbog potreba posebnog oblika školovanja ili posebnog oblika skrbi - govori gospođa Matić.
O nerazdvajanju braće i sestara prilikom postupka izdvajanja iz obitelji govore UN-ove Smjernice za alternativnu skrb o djeci, gdje smjernica 17 govori da braću i sestre s postojećim vezama u načelu ne bi trebalo razdvajati pri smještaju u sustav alternativne skrbi, osim u slučajevima u kojima nedvojbeno postoji rizik zlostavljanja ili neki drugi razlog u najboljem djetetovu interesu.
Kako proces izdvajanja učiniti lakšim?
U idealnim uvjetima dijete i njegovi biološki roditelji trebali bi biti uključeni u postupak izdvajanja djeteta iz obitelji, i to tako da su informirani o potencijalno novom smještaju te da imaju mogućnost njegova izbora. No u stvarnosti se to najčešće ne događa jer centri za socijalnu skrb nemaju previše izbora, pa smještaju djecu tamo gdje ima mjesta.
SOS Dječje selo provodi brižljivu i postupnu pripremu, koja može uključivati posjet SOS mame i socijalnog radnika djetetu u njegovoj biološkoj obitelji te jedan ili više posjeta djeteta i roditelja SOS Dječjem selu i SOS obitelji u kojoj bi trebalo živjeti.
- Važno nam je da dijete dođe u 'poznato' okruženje te da nas roditelji dožive kao suradljive osobe koje ne žele ugroziti njihova temeljna roditeljska prava. Kad roditelji daju djetetu 'dozvolu' za prihvaćanje nove osobe, prilagodba djece na život u SOS Dječjem selu jednostavnija je i lakše se nose s traumom izdvajanja od roditelja - govori Matić.
U Hrvatskoj su danas dva SOS Dječja sela, Lekenik i Ladimirevci, a uz njih postoje i SOS Zajednice mladih u Osijeku, Zagrebu i Velikoj Gorici. U Selima odrasta oko 170 djece u tridesetak SOS obitelji.