Sve smo bliže trenutku kad ćemo hrvatske kune zamijeniti novčanicama eura. Premda brojni trgovački lanci obećavaju iste cijene proizvoda bez obzira na novu valutu, na glavnoj zagrebačkoj tržnici Dolac po pitanju eura ipak malo drugačije razmišljaju. Odlučili smo iz prve ruke provjeriti hoće li nas na tržnici od 1. siječnja dočekati nove cijene i jesu li kumice pripremile sitne eure za vraćanje kusura.
'Rastužuje me rastanak od kune'
Prolazeći između mnoštva štandova prepunih svježeg i šarenog voća i povrća, naišli smo na ljubaznu Vesnu iz Podstrane koju smo pitali kako teće prilagodba na novu valutu - euro.
- Najviše me muči to što ćemo se rastati od naše hrvatske kune - kaže nam Vesna. - Baš sam nekako sentimentalno vezana za kunu. Morat ću neke novčanice i kovanice sačuvati za uspomenu. Ono što vam sigurno mogu reći je da do 1. siječnja sigurno nećemo dizati cijene. Ali kad dođe euro, tko zna, možda ćemo morati. Nismo još ništa odlučili. Vjerojatno ćemo se voditi za ostalim kolegama, ali i cijenama na tržištu – otvoreno će Vesna.
Vesna na zagrebačkom Dolcu prodaje preko 25 godina. A na pitanje kako svoje poslovanje priprema za prelazak, kaže da je već počela mijenjati kune u sitne eure.
- Dvojne cijene još nemamo izražene, jer su nam rekli da mi na placu to ne moramo. Iskreno, najviše me muči kako ćemo vraćati kusur našim kupcima. Možda bi najbezbolnije i za nas prodavače, ali i za kupce bilo da cijena bude neki puni iznos - kaže nam Vesna.
'Kak bu svi, tak bum i ja'
Blizu Vesninog štanda, naišli smo i na Mariju iz Zagorja. Na tržnici je također više od 20 godina, točan broj nam nije znala ni reći jer, kako kaže, prestala je i brojati. Marija prodaje sir i vrhnje, a o euru, priznaje, ne zna puno.
- Jedino što me oko eura brine je kako ću njime baratati u poslu. Iskreno, teško mi se rastati od kune samo zato što sam na nju navikla. Nikakav drugi razlog. Znam da će navikavanje na euro kod mene ići malo teže jer imam 75 godina i moram naučiti nešto novo. Valjda kad dođe taj trenutak ću se nekako snaći. Kak bu svi, tak bum i ja – rekla nam je Marija.
Ipak nešto optimističniji od naših prethodnih sugovornica bio je Ivan koji ispod Dolca prodaje cvijeće. Prelazak na euro mu ne predstavlja problem jer mu ovo nije prva promjena valute u poslovanju.
- Kako smo se navikli na kune, tako ćemo se i na eure. Ne znam zašto ljudi toliko drame. Novac je novac, samo što se drugačije zove - kaže Ivan. Kako će vraćati kusur ljudima ne zna, valjda kao i svi drugi. - Vjerujem nekako da će građani zaokruživati, to je tako u našem mentalitetu, pa će i nama možda ostati nešto više. Sve će biti u redu, na sve se živ čovjek navikne – optimistično će Ivan.
'Umjesto centa, očekujem limun gratis'
No, osim što prelazak kune na euro utječe na poslovanje kumica s placa, zanimalo nas je kako građani gledaju na promjene koje nas očekuju.
Stela kaže da se brine jer su i ovako cijene otišle 'u nebo'. - Pogledajte cijenu limuna, 20 kuna za kilogram. Evo na kalkulator vidite da je to točno 2,65 eura. Mislim da će nam trebati vremena da se naviknemo na euro, ali opet kad pogledate nismo mi posebni. Ako su se druge države mogle prilagoditi, pa možemo i mi! Ono što me svakako brine, ne samo na tržnici nego i u trgovinama, je situacija oko vraćanja kusura ako nešto košta primjerice 1,99 eura. Brine me i to hoće li oni biti opskrbljeni sitnim novcima. Jer, znate, nije jedan cent kao jedna lipa. Ali znate što, ja bi i ostavila taj jedan cent, ali valjda ću onda dobiti i jedan limun gratis. Ako ne limun, bar rotkvicu – kaže s osmjehom Stela.
A slušajući pozorno razgovor sa Stelom, simpatični Miroslav nam je sam prišao i rekao da ima nešto za reći oko eura. On na Dolac dolazi svako jutro, bez obzira na vremensku prognozu, i nastavit će dokle ga služe noge i glava.
- Ja sam promijenio puno valuta. Živio sam i u Njemačkoj. I iz prve ruke mogu reći da promjena valute kao takva uopće nije stresna. Do problema možda dođe ako se podignu cijene, a životni standard ostane isti. To vam mene jedino brine. Evo ja sam danas kupio namirnice za ručak, malo luka, ribu, krumpir, zelenu salatu i nekoliko mandarina. To me sve zajedno koštalo više od 200 kuna. Teško je, ali ja uvijek mislim pozitivno. Jedino tako možemo naprijed – poručio je na kraju Miroslav.