Branko Zgombić (80), Đurđica Najman (74) i Vera Burić (84) zagrebački su umirovljenici koje je povezala šećerna bolest. Poznat kao "tihi ubojica", dijabetes često godinama ostaje nedijagnosticiran, a ako se ne liječi pravilno, može izazvati vrlo ozbiljne zdravstvene probleme - od sljepoće do velikih problema s bubrezima i mnogih drugih "crnih scenarija". Branku su bolest dijagnosticirali slučajno, 1995. je na zagrebačkom Rebru liječio drugu bolest i tad su mu rekli da ima dijabetes tipa 2, kod kojega gušterača proizvodi manje inzulina nego što bi trebala. Slična je sudbina snašla i Đurđicu. Nakon sistematskog pregleda rekli su joj da ima šećernu bolest. A Vera je dijabetes tipa 1 dobila nakon što ju je na planinarenju ugrizao pas. Kako kaže, taj je ugriz bio okidač za razvoj bolesti.
- To je bilo prije 18 godina. Vrlo brzo smo ustanovili da imam dijabetes. Život mi se nije puno promijenio. Čim sam dobila dijagnozu, uzela sam literaturu i čitala. Edukacija, edukacija i samo edukacija - kaže Vera, koja je ujedno dugogodišnja volonterka te dopredsjednica Zagrebačkog dijabetičkog društva gdje radi s oboljelima od dijabetesa tipa 2. I Branko se slaže s tim da je u borbi protiv dijabetesa najvažnije prilagoditi životne navike.
- Morao sam početi više voditi računa o prehrani, paziti na težinu, s tim se i sad borim. Najvažnije je uzimati redovito terapiju, ali i biti tjelesno aktivan. Zato mi u dijabetičkom društvu redovito odlazimo u šetnje i na planinarenja - govori on, a Đurđica priznaje da joj se život promijenio, dijabetes joj je ipak nametnuo neke nove obveze:
- Uvijek imate torbicu s hranom, špricom... Više niste toliko slobodni.
Njih troje pravi su dokaz da uz promjenu navika, prilagodbu te, kako ističu, edukaciju, s dijabetesom se može voditi sasvim kvalitetan i dug život. Iako su inzulinske injekcije za liječenje ove bolesti izumljene prije malo više od sto godina, o dijabetesu i dalje kruže razni mitovi.
Možda niste znali?
1. Dijabetes tipa 1 autoimuna je bolest te se razvija u ranijoj dobi, a tip 2 povezan je sa stilom života te ga uglavnom dobivaju odrasli i ljudi starije životne dobi. Iako se tip 2 može više regulirati prehranom i tjelovježbom, to ga ne čini "blagim" oblikom bolesti jer također može potaknuti razvoj ozbiljnih zdravstvenih problema ako ga ne kontrolirate.
2. Ugljikohidrati su nutritivno važni za svakoga, bila osoba dijabetičar ili ne. Ipak, oni koji se bore sa šećernom bolešću moraju pripaziti na količine koje unose, kao i planirati raspored prehrane kako ne bi preopteretili organizam. Dopušteni su i šećeri u malenim količinama.
3. Mnogim oboljelima danas svakodnevicu uvelike olakšava FreeStyle Libre 2 senzor te besplatna FreeStyle LibreLink aplikacija, koja omogućuje mjerenje glukoze iz minute u minutu. Naime, senzor baš svake minute očitava vrijednosti "šećera" koje šalje u aplikaciju pa je za provjeru potrebno baciti tek oko na zaslon mobitela. Ovaj sustav koriste Vera, Đurđica i Branko te kažu kako zahvaljujući njemu, s dijabetesom žive punim plućima.
Đurđina kćer ima i aplikaciju LibreLinkUp, namijenjenu osobama čiji članovi obitelji ili prijatelji imaju dijabetes. Ta aplikacija ih alarmom na mobitelu upozorava ako su njihovi bližnji u opasnosti od hipoglikemije ili visokih šećera. Kod dijabetesa svaka je minuta važna stoga FreeStyle Libre sustav jedini mjeri glukozu iz minute u minutu, a donosi i 5 puta brže alarme za još više sigurnosti u kontroli dijabetesa.