Svi znamo da u razdoblju puberteta odnos roditelja i djeteta ulazi u izazovnu fazu jer dijete u toj dobi prolazi kroz mnoge promjene, od fizičkih i emocionalnih do socijalnih. Iskrenost i povjerenje, te glavne sastavnice kvalitetnog odnosa, na kušnji su kad saznamo da se naše dijete ne ponaša onako kako očekujemo i „kako smo ga učili“. Primjerice kad saznamo da nam je dijete nešto slagalo. Da je to vrlo čest slučaj potvrđuje istraživanje dr. Nancy Darling s Pensilvanijskog sveučilišta koje je otkrilo da 96 posto tinejdžera povremeno laže. Od 36 ponuđenih područja pokazalo se da tinejdžeri lažu u njih čak 12, i to kad su u pitanju pijenje alkohola, korištenje droga, glazba koju slušaju, način na koji provode popodneva, nadgledanje njihovih zabava, vožnja automobilom s mladim pijanim vozačem, trošenje džeparca, pisanje domaćih radova, odlasci na spojeve, odjeća u kojoj izlaze van, filmovi koje su gledali i osobe s kojima provode vrijeme.
Zašto lažu?
Tinejdžeri ne posežu za lažima zato što su patološki lažljivci, po prirodi zločesti ili zato što imaju kriminalne namjere, nego su povremene laži neizbježan dio njihova sazrijevanja. Oni itekako dobro znaju da su prešli granice doličnog ponašanja i to žele sakriti kako bi se pokazali boljima (što uostalom i odrasli rade kad zaobilaze istinu), da ne bi razočarali roditelje, da bi prosvjedovali protiv pravila koja smatraju nepravednima te da bi izbjegli kazne i zabrane.
Njihov svijet
Djelomično u tom slijede primjer svojih roditelja koji redovito posežu za bijelim lažima (white lies), tj. lažima o trivijalnim stvarima koje služe tomu da nekog ne povrijedimo. Također, ponekad je laž samo sredstvo za privlačenje pozornosti roditelja, a pravi je uzrok nešto sasvim drugo. Tinejdžerima je snažan motiv za laganje i osvajanje prostora privatnosti, što im je jako važno. Naime, u tom periodu života žudimo za privatnošću (zahtijevamo svoju sobu, odbijamo da nam mama kupuje odjeću itd.), pa lažući gdje smo i s kim bili roditeljima poručujemo da mi imamo svoj društveni život, cijeli jedan svijet koji nema veze s njima.
Pred roditeljima je težak zadatak da eliminiraju ili barem reduciraju neiskrenost djeteta te time održe povjerenje i iskrenost u njihovu odnosu. Ne treba zaboraviti da unatoč nepoželjnom ponašanju djeca ipak čeznu za podrškom roditelja i stalo im je do njih i njihova mišljenja. Stoga evo nekoliko savjeta kako izbjeći ili barem umanjiti neiskrenost djeteta.
Pripremite se za iskren razgovor
Svi roditelji u teoriji žele čuti istinu, ali je u praksi često nisu spremni prihvatiti, zatečeni sui ne znaju kako reagirati. Što ćete odgovoriti kćeri kad vam prizna da razmišlja o korištenju kontracepcijskih tableta? Što ćete pomisliti kad vam sin kaže da se na njegovim druženjima s vršnjacima obično puši marihuana? Ne postoje laki ni jednoznačni odgovori na ova pitanja. Tek kad se nauče nositi sa stvarnošću roditelji će uspjeti ostvariti iskren odnos s djetetom, na čemu treba mnogo raditi.
Dajte djetetu dobar primjer
Prosječna odrasla osoba slaže u jednoj od pet socijalnih interakcija. Uglavnom su to bijele laži koje koristimo kad želimo biti pristojni ili nekog ne želimo uzrujati, primjerice kad prijateljici kažemo da joj dobro stoje hlače, a očito je da je predebela za njih. Klinci tako odrastaju učeći da je laž rješenje za izbjegavanje konflikta, da je odlično rješenje za postizanje „mira u kući“. Dakle, sami prestanite zaobilaziti i modificirati istinu ako želite i da vaše dijete to radi.
Budite spremni pregovarati
Mnogi tinejdžeri smatraju da su roditeljske zabrane i granice nepravedne te da ih razgovorom neće moći smekšati, zato posežu za lažima. Roditelj bi zato trebao pokazati spremnost da o tome pregovara i davanjem više slobode djeci pokaže da im vjeruje. Ponekad se neće moći postići kompromis, ali važno je da dijete nauči probleme rješavati razgovorom i da zna da u roditelju uvijek ima sugovornika.
Izbjegnite bijesno ispitivanje
Prirodna je reakcija na djetetovo laganje bijes, koji je potrebno kontrolirati kako šteta ne bi postala još veća. Dijete bi moglo nastaviti s laganjem, reducirati broj tema o kojima s roditeljem razgovara ili se potpuno zatvoriti. Stoga se roditelju valja smiriti prije nego štopočne razgovor i objašnjavanje s djetetom.
Nemojte djetetu postavljati zamke
Znajući da im je dijete nešto slagalo, neki roditelji znaju optužujućim tonom postavljati naizgled nevina pitanja kako bi se dijete spetljalo i na kraju priznalo laž. Ne isprobavajte tehnike iz kriminalističkih serija na svojem tinejdžeru jer one sasvim sigurno neće donijeti iskrenost i povjerenje u vaš odnos.
Pametno s kaznama
Način na koji roditelji odgovaraju na neiskrenost može potaknuti ili spriječiti da se to dogodi u budućnosti. Pretjerano oštre kazne neće spriječiti loše ponašanje, nego će ih, naprotiv, dijete doživjeti kao nepravdu, reagirati prkosno i nastaviti s laganjem. Tinejdžeri su jako osjetljivi kad je u pitanju pravednost, stoga pažljivo odmjerite kaznu. Također, nakon vašeg razgovora djetetu mora biti jasno da nije dobilo kaznu zato što je reklo istinu, nego zato što je učinilo nešto loše.
Ne etiketirajte
Nemojte svoje dijete nazivati lažljivcem, to neće riješiti problem. Znate za biblijsku mudrost koja kaže da treba osuditi grijeh, a ne grešnika? Roditelj treba osuditi laganje kao nepoželjno ponašanje, a ne implicirati da je takvo što u karakteru djeteta. Osim toga, ako je često prozivano lažljivcem, dijete može preuzeti tu ulogu i početi se ponašati u skladu s njim.
Obratite pozornost na to o čemu lažu
Nerijetko se događa da roditelji nisu dobro upućeni u ono što se događa u životu njihova tinejdžera. Upravo iz njihovih laži to bi mogli doznati. Primjerice, ako dijete laže o domaćoj zadaći ili rezultatima ispita, možda ima problema u školi. Ako laže o tome s kim se druži, možda želi skriti ponašanje koje roditelji ne bi odobrili. Otkrivanje motiva za laganje početak je rješavanja problema u odnosu roditelja i djeteta, koji može biti kvalitetan samo kad, osim ljubavi, uključuje i međusobno povjerenje. Ono se ne može izgraditi na neiskrenosti.