Znate li da je u Lijepoj Našoj više od tisuću dvoraca, utvrda, ljetnikovaca i kula? Ovi svjedoci vremena oduševljavaju arhitekturom, perivojima, legendama i povijesnim pričama. Njihovim ljepotama ne mogu odoljeti niti strani filmaši, koji su radnju svojih uspješnica smjestili upravo među zidine nekih naših velebnih zdanja.
Većina tih očevidaca prošlosti sagrađena je u srednjem vijeku, a s vremenom su neki od njih pretvoreni u muzeje, škole, hotele, pa i bolnice. Pojedini uživaju svjetsku slavu i dio su UNESCO-ova popisa svjetske kulturne baštine, poput Dioklecijanove palače, Tvrđe u Osijeku i dvorca Veliki Tabor u Hrvatskom zagorju, ali ovo nije priča o njima. U ovom tekstu prostor dajemo onima "manje razvikanim" draguljima koji nisu na hrvatskoj listi "must see", ali su vrijedni pažnje i divljenja. Pobjegnite s nama u prošlost te zavirite u svijet bajki, prinčeva, grofova i velikih ratnika.
Kaštel Morosini-Grimani u Istri
Na tri ugla smjestile su se tri kule, a na četvrtom uglu nalazi se palača sa sobama za gospodu i stanom kapetana. S tih su kula bila nadzirana sva četiri ulaza u grad. Iznad ulaza nalaze se grb kaštela - sadašnji grb Svetvinčenta, grb obitelji Grimani di San Luca i obitelji Morosini.
U unutrašnjosti kaštela nalazili su se: široko dvorište, stan upravitelja mjesta, skladište za javna davanja i streljivo, oružarnica, prostorije za 200 mušketira i kopljanika. U kaštelu su postojala i dva zatvora, za manje prijestupe ispod stubišta koje vodi u palaču, a za teže u podrumskim prostorima kvadratne kule.
Ako ste na trenutak pomislili da čitate neku bajku, znajte da je ova utvrda stvarna, a nalazi se u malom slikovitome mjestu na pola puta između Pule i Pazina.
Kaštel Morosini–Grimani smatraju jednim od najljepših primjera renesansne arhitekture u Istri. Od 13. stoljeća svrha mu se mijenjala mnogo puta, a okupljao je putopisce, trgovce, nerijetko je bio i u središtu vojnih operacija.
Burna povijest uzela je danak, pa se građevina mijenjala, obnavljali su je i dograđivali, a sve je počelo s obitelji De Castro Pola. Nakon biskupa, obitelji Castro Pola i obitelji Morosini, vlasnik kaštela postaje patricijska venecijanska obitelj Grimani di San Luca. Sadašnji oblik građevina dobiva 1589. godine, kad Marino Grimani obnavlja spaljeni kaštel prema nacrtu venecijanskih arhitekata Scamozzija i Campagne.
Kaštel Morosini–Grimani danas je revitaliziran dvorac, a obnovom je stavljeno u funkciju svih pet katova palače. Posjetiteljima nudi multimedijalnu izložbu, zbirku starog oružja Ferlin, unikatnu igru Escape Castle i još mnogo toga.
Za cijeli obilazak trebat će vam oko sat vremena, a u trenutku predaha osvježite se neodoljivim okusima salodela u čaši Ledo King. Uživajte u jedinstvenim okusima na ovom jedinstvenom mjestu.
Dvorac Janković u Daruvaru
Dvorac grofa Antuna Jankovića iz 18. stoljeća nalazi se u središtu Daruvara. Zaštićeni je spomenik kulture 1. kategorije i jedna od najvrednijih baroknih građevina u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. Dvorac je poznat i pod nazivom Ždralov dvorac, zbog ždrala koji krasi grb obitelji Janković, a simbolizira dugovječnost, sreću, lojalnost i budnost.
Ova hrvatska plemićka obitelj imala je mnogobrojne posjede diljem Hrvatske, ali dvorac u Daruvaru bio je njihovo središte. Građen je od 1771. do 1777., u vrijeme grofa Antuna Jankovića Daruvarskog.
Prekrasno zdanje tlocrtno ocrtava oblik slova U, ima tri krila s ukupno 60 prostorija. Glavna prostorija je salon, tzv. plesna i koncertna dvorana. Dvorac je imao prostrane perivoje s obilježjima baroknog i pejzažnog stila, a zanimljivo je da su neka stabla iz tog doba još živa. Ako dvorcu pristupite s južne strane, ispred glavnog ulaza vidjet ćete listopadno stablo ginkgo biloba podrijetlom iz zapadne Kine. Adam je najveći i najstariji primjerak te vrste u Hrvatskoj, s opsegom debla od oko sedam metara.
U drugoj polovici 19. st. dvorac je prodan Magdaleni Lechner, a nju nasljeđuje vlastelinska obitelj Tüköry, koja vlastelinstvima upravlja do kraja Prvog svjetskog rata. Danas je pretvoren u Zavičajni muzej grada Daruvara i domaćin je raznih događanja, poput festivala vina i likovnih kolonija.
Stari grad Zrinskih u Čakovcu
Stari grad Čakovec ili Stari grad Zrinskih utvrđeni je plemićki dvorac u središtu Čakovca. Kažu da je najvredniji kulturnopovijesni spomenik u cijeloj Međimurskoj županiji. Ovo kulturno dobro od nacionalnog značaja sagrađeno je u drugoj polovici 13. stoljeća kao drvena utvrda, a bio je u vlasništvu ugarskoga grofa Dimitrija Csáka (Čaka), po kojem je Čakovec i dobio ime.
Utvrda je do sredine 16. st. promijenila mnoge vlasnike - Lackoviće, Celjske, Ernusztie (Ernušte), koji su sagradili prostrani dvor sa snažnim vanjskim obrambenim sustavom.
Godine 1546. kralj Ferdinand I. Habsburški darovao je Nikoli IV. Zrinskom, zbog uloge u obrani Europe od Osmanlija, Međimurje. Zbog stalne osmanlijske opasnosti Zrinski su čakovečki kastrum pretvorili u snažnu nizinsku renesansnu tvrđavu. Unutar zidina sagrađena je četverokutna palača s unutarnjim dvorištem.
Nakon sloma zrinsko-frankopanskog ustanka 1670. godine čakovečko je vlastelinstvo došlo pod upravu Kraljevske komore, potom raznih zakupnika, a 1719. godine dobili su ga češki grofovi Althan, koji obnavljaju i rekonstruiraju kompleks.
Stari grad od 1954. u vlasništvu je Muzeja Međimurja Čakovec. U njemu se nalazi bogati fundus s više od 20.000 predmeta arheološkog, kulturno-povijesnog, etnografskog i likovnoga karaktera s područja Međimurja.
Dvorac Pejačević u Virovitici
Dvorac Pejačević nalazi se u središtu Virovitice, sagrađen je u kasnobaroknom i ranoklasicističkom stilu na mjestu nekadašnje srednjovjekovne utvrde. Jedan je od niza slavonskih dvoraca znamenite plemićke obitelji Pejačević koja je upravo po ovom vlastelinstvu dobila plemićki naslov Pejačevići Virovitički.
Predstavnici ove poznate obitelji su dva hrvatska bana, Ladislav i Teodor, kao i prva hrvatska skladateljica Dora Pejačević.
Dvorac je građen između 1800. i 1804. godine prema nacrtima bečkog arhitekta N. Rotha i u vlasništvu obitelji bio je sve do sredine 19. stoljeća, kad ga, zbog lošeg vođenja gospodarstva i zaduživanja, prodaju njemačkoj kneževskoj obitelji Schaumburg-Lippe.
Jednokrilna građevina površine od oko 3000 metara četvornih jedan je od većih hrvatskih dvoraca.
Godine 1911. kupuje ga grof Ivan Drašković, koji ga s parkom prodaje gradu Virovitici 1930. godine te je od tada u službi grada. U dvorcu možete razgledati Gradski muzej s gotovo 1300 eksponata, koji prikazuju život virovitičkoga kraja od prapovijesti do danas.