U vrijeme recesije običava se reći kako ono što je dobro za pojedinca nije dobro za ekonomiju. U sadašnjim makroekonomskim prilikama štedjeti je preporučljivo ako se štednja koristi za financiranje ulaganja.
No trebaju li građani, i koliko, uopće mariti za makroekonomske posljedice svojih odluka i kako postići balans između štednje i potrošnje u ovim burnim ekonomskim vremenima?
O problematici današnjih ekonomskih kretanja porazgovarali smo sa Zdenkom Adrovićem, direktorom Hrvatske udruge banaka, uglednim ekonomskim stručnjakom, koji nam je razjasnio trenutnu situaciju.
Štedjeti ili trošiti?
U recesiji je, iz makroekonomske perspektive, potrošnja dobrodošla jer to ujedno znači cirkulaciju novca, a što stimulira gospodarsku aktivnost.
- Osim za financiranje ulaganja, štednja se koristi za odobravanje kredita. No ako se krediti ne odobravaju i ako građani ne ulažu u vrijednosne papire, tad se novčani obrtaj usporava – tumači nam naš sugovornik.
Međutim, građani ne bi trebali previše mariti za makroekonomske posljedice svojih odluka. Svatko treba sam za sebe odlučiti koliko trošiti, a koliko štedjeti.
- Štednja je uvijek odgovoran čin i svatko bi trebao dio svoga dohotka ostaviti po strani za buduće namjene: za stan, za mirovinu, za sigurnost. Uz odgovarajuću štednju osjećat ćemo se mirnije i sigurnije – nastavlja Adrović.
Normalizacija ekonomije podrazumijeva strpljenje
Reći da „ono što je dobro za pojedinca nije dobro za ekonomiju“ možda je situacijski moguće, no kratkog je daha. Prema Adroviću, u recesijama eskaliraju rizici, a trenutno se nalazimo na pragu jedne od najvećih recesija, što potencira neizvjesnost.
- To znači da budućnost postaje potpuno zamračena. U takvim je situacijama moguće da građani pojačano štede zbog straha.
Istodobno dolazi do pada investicija i potražnja za kreditima stagnira ili opada, a sav ušteđeni novac ne cirkulira nego stoji na računima, što je kontraproduktivno.
- U takvim situacijama vrlo brzo dolazi do situacije da ono što je dobro za građane – štednja iz opreza – nije dobro za gospodarstvo u cjelini. Međutim, zaustavljeni protok novca nakon nekog vremena se pokreće - potražnja za kreditima i ponuda vrijednosnih papira rastu, što s vremenom dovodi do normalizacije ekonomske situacije – nastavlja Adrović.
Neizvjesna ekonomska budućnost
Ipak, za građane je vrijeme neizvjesnosti i panike otpočelo s prvim valom otpuštanja nakon proglašenja pandemije i uspostave strogih mjera izolacije. Mnogi su ostali bez posla, a pravi šok nas, prema većini predviđanja, čeka najesen. Hrvatska ekonomija stoji na klimavim nogama, pa ne čudi da se zbog tri mjeseca smanjene gospodarske aktivnosti daju otkazi, gospodarski subjekti propadaju, a prognoze za budućnost ekonomije, kako kod nas tako i u svijetu, predviđaju potpuni kolaps.
Čini se kako crne makroekonomske prognoze, nažalost, nisu prenapuhane.
- Za mnoge, osobito male poduzetnike, tri ili šest mjeseci bez prihoda ili s prihodima koji su bitno smanjeni nadilazi kapacitete njihova kapitala – pojašnjava naš sugovornik.
Naravno, da bi mala tvrtka ili mikropoduzetnik mogao neko vrijeme izdržati enormni pad prihoda, morao bi imati kapital koji bi služio upravo za nepredviđene situacije. - Male tvrtke s malo kapitala nemaju taj amortizer i nemaju izbora nego smanjiti aktivnosti ili ugasiti tvrtku – pojašnjava Adrović.
Ipak, direktor Hrvatske udruge banaka tvrdi da do potpunog paralizirajućeg ekonomskog urušavanja neće doći.- Gospodarstvo uvijek pronađe način da ponovno profunkcionira - uvijek se nađu neke nove prilike. No taj proces podrazumijeva mnogo strpljenja i vremena, koje će biti obilježeno recesijom.
Nema sumnje, recesija će biti snažna i ne preostaje nam ništa drugo doli pripremiti se za nestalna makroekonomska kretanja u sljedećem razdoblju.
Zbog toga je financijska pismenost danas od iznimne važnosti. Financijskim opismenjivanjem steći ćemo znanja koja će nam omogućiti da razumno reagiramo u današnjim promjenjivim ekonomskim okvirima. Kvizove o financijskoj pismenosti koje je kreirala Hrvatska udruga banaka potražite ovdje.