Brođanka, iako u duši prava Zagrepčanka, kako i sama voli reći, 47-godišnja Renata Lončarić poduzetnica je koja je život i posao odlučila preseliti u Zagreb zbog brojnih prilika koje pruža veliki grad. Završila je ekonomski fakultet u Rijeci i u profesionalnom smislu cijeli je svoj radni vijek u financijama, a u posljednjih pet godina postala je sama svoj šef, što ju je posebno obradovalo jer, iako je biti poduzetnica u Hrvatskoj, kako kaže Renata, vrlo izazovno s obzirom na turbulentna vremena u kojima živimo, sretna je i motivirana jer napokon može kvalitetnije i učinkovitije upravljati najvažnijim resursom koji imamo na raspolaganju – vremenom.
Za poduzetništvo se lako odlučila budući da je godinama marljivo i uporno gradila i stvarala preduvjete i temelje za sigurniju financijsku budućnost zbog čega nije dvojila oko iskoraka u novo i nepoznato. U razgovoru s nama podijelila je svoje osobno iskustvo i otkrila nam kako je uspjela u svom naumu, ali i istaknula korisne savjete za sve one koji razmišljaju kako izaći na kraj s nepredvidivim životnim događajima koji mogu zadesiti svakoga od nas.
Danas bi to svatko trebao imati
Renata, inače profesorica financija na Visokom učilištu Algebra u jednom trenutku svoje karijere, u slobodno vrijeme voli putovati, ali nekako, kaže nam, uvijek voli razmišljati iz perspektive poduzetnice. Tako je sa samo 24 godine, još kao mlada studentica, odlučila da se želi osamostaliti i osigurati svoju financijsku budućnost. Iz tog razloga ugovorila je policu životnog osiguranja, a to joj, kaže nam, nije bilo strano jer ju je s tom mogućnošću upoznao otac koji je imao policu u jednoj austrijskoj osiguravajućoj kući budući da je u Hrvatskoj u to vrijeme bila ograničena ponuda proizvoda osiguranja na domaćem tržištu.
- S nekim elementima osiguranja kao i njegovom štednom komponentom u pravom smislu riječi upoznata sam još od najranije dobi. Tako da mi opcije i mogućnosti koje nude osiguranja nisu bila nepoznanica, a kad sam se osamostalila i počela zarađivati svoj vlastiti novac, odlučila sam se i osigurati. Nit vodilja bila mi je, naravno, osigurati se za slučaj neke nezgode, kako bi si koliko-toliko olakšala te dane ako do njih dođe, a u slučaju da se ništa ne dogodi, znala sam kako ću imati određenu ušteđevinu s kojom mogu računati – govori nam Renata.
No iako mali broj ljudi u Hrvatskoj, prvenstveno zbog neupućenosti i nedovoljne informiranosti, ulaže u police životnog osiguranja, Renata nastoji svakome koga poznaje istaknuti kako ovakav oblik zaštite ali i štednje ima višestruke prednosti.
- Kada sam upoznala svojeg sadašnjeg supruga, on je tada za hrvatske prilike imao dobra, rekla bih čak i iznadprosječna primanja budući da je po struci informatičar. Zanimljivo je kako on uopće nije znao da postoje različite vrste osiguranja. Jedini model osiguranja s kojim je bio upoznat bilo je osiguranje automobila, valjda zbog toga jer je ono zakonski obavezno. Nakon svega mjesec dana od trenutka našeg upoznavanja, i on je, na moj poticaj, ugovorio policu životnog osiguranja – simpatično nam otkriva naša sugovornica dodajući kako brojni građani u Hrvatskoj i dan-danas s nepovjerenjem drže svoja financijska sredstva u čarapama ili ispod madraca, a da pritom nisu niti svjesni kako je takav oblik štednje najmanje učinkovit.
Kako je tekao proces?
Cijeli proces ugovaranja police životnog osiguranja tekao je poprilično glatko i jednostavno, kaže naša sugovornica, a najviše ju je, ističe, motivirala štednja. Danas Renata ima ugovorenu već treću policu životnog osiguranja, a ugovorila ju je i za ostale članove svoje obitelji, točnije za djecu koju nastoji zainteresirati za različite financijske proizvode i čije znanje o financijskoj pismenosti nastoji svakim danom sve više produbiti.
- Ugovorila sam svoju prvu policu životnog osiguranja prvenstveno davnih dana zato jer sam se zaposlila i jer sam imala sigurna primanja. Zacrtala sam samoj sebi određeni mjesečni iznos koji sam spremna i koji mogu izdvojiti za ovakvu vrstu zaštite. Nasreću, a nadam se da će tako i ostati, nije me zadesila nikakva nezgoda, tako da ću novac koji sam uštedjela na ovaj način najvjerojatnije potrošiti na putovanje u neku daleku i egzotičnu destinaciju – otkriva nam.
Dodaje kako ju nitko nije trebao nagovarati na ugovaranje police jer je samoinicijativno istražila sve njene prednosti i bila je upoznata sa svim opcijama i pogodnostima zbog čega smatra da ključ leži, prije svega, u edukaciji ali i osobnoj informiranost građana.
- Sve je stvar toga koliko ćemo truda, vremena i strpljenja za nešto izdvojiti. U nekoliko navrata bila sam nazočna situacijama u kojima su savjetnici u osiguranju objašnjavali klijentima dobrobiti ovog proizvoda i mogu vam reći da im nije bilo nimalo lako. Mi u Hrvatskoj imamo velik problem na području financijske pismenosti, odnosno nepismenosti, a i naš je mentalitet poprilično sumnjičav – smatra Renata i dodaje.
- Policom životnog osiguranja, osim što kroz nju možete i štedjeti ako se na to odlučite, olakšavaju vam se i dani boravka u bolnici ali i samo bolovanje. Na neki način ova nam polica omogućuje da ublažimo izazovne i emocionalno stresne životne situacije. Jedna od mojih polica uključuje i dodatak za slučaj nezgode kao i pokriće naknade za boravak u bolnici ako me zadesi neki ozbiljniji lom ili neki teži oblik bolesti. Uz to imam i policu dodatnog zdravstvenog osiguranja koja mi je od velike koristi prilikom obavljanja različitih specijalističkih ali i rutinskih pregleda na godišnjoj razini – navodi Renata.
Najsigurniji oblik štednje
Iz svojeg dosadašnjeg iskustva Renata nam potvrđuje kako ulaganje u životno osiguranje nije rizično te da ova vrsta police osiguranicima omogućuje zajamčenu dobit nakon isteka ugovorenog razdoblja. Dodatno je istaknula i fleksibilnost ovog proizvoda koji omogućuje i to da se polica veže i uz ulaganje u sigurne investicijske fondove.
- Ne izdvajam velik mjesečni iznos i, realno, više novca potrošim ispijajući kave s dragim ljudima. Odlučila sam se poigrati jer je to, na mjesečnoj bazi, svega 30 eura. Iako sigurno investicijsko ulaganje ne postoji ali kao financijska stručnjakinja smatram da je ovo možda najsigurniji oblik ulaganja. Netko kaže da treba ulagati u nekretnine, no dogodi se potres i ostanete bez te iste nekretnine. Ili štedite, u valuti dolar ili euro, pa mu vrijednost padne ili naraste. Čini mi se da tu glavnu ulogu igra isključivo faktor sreće, ali rekla bih da za mali iznos poput ovoga zapravo rizika ni nema. Rizik je minimalan. Koliko je ulaganje, toliki je i rizik – rekla nam je Renata.
Na kraju naša sugovornica dodaje kako bi ovakvu vrstu ulaganja preporučila svima jer je, kaže, naprosto lakše koračati kroz život kad znate da vas jednog dana čeka pristojan iznos za čije je mjesečno izdvajanje dovoljno samo nekoliko stotina kuna.
- Nitko od nas nije zaštićen i nitko od nas ne zna što ga čeka sutra, tako da uz ugovaranje police životnog osiguranja ipak imate nekakvo jamstvo i garanciju da ćete lakše prebroditi one izazovnije dane ali i tmurnije i teže životne periode. Odluku o ulaganju u životno osiguranje upravo iz tih razloga smatram ispravnom, i u mojem konkretnom slučaju ne postoji niti jedan razlog protiv. Jer ako taj iznos stavljate u čarapu ili na bilo koji štedni račun, nakon izvjesnog protoka vremena, vaš će kapital izgubiti na vrijednosti, a pritom treba uzeti u obzir i činjenicu da u slučaju iznenadne nezgode ili bolesti uopće niste osigurani. Drugim riječima, ulaganje u životno osiguranje mudra je, pametna i sigurna investicija koja sa sobom nosi i stanovitu dozu rasterećenja – zaključila je Renata.
Više informacija potražite na web stranici projekta “Sigurnije sutra“.
Sponzorirani sadržaj nastao je u suradnji s Hrvatskim uredom za osiguranje.