Svi se roditelji susreću s jednim velikim izazovom: htjeli bi svoju djecu zaštititi od svih opasnosti koje im prijete, ali im istodobno žele pružiti slobodu da postanu samosvjesne i otvorene osobe. Kako dijete odrasta, sve manje vremena provodi pod nadzorom roditelja i odraslih osoba uopće. Naravno, kad nismo fizički prisutni, ne možemo spriječiti da dijete upadne u opasnu situaciju. Uvesti zabrane i zastrašiti djecu kaznama nije osobito učinkovito jer obično izaziva baš suprotan efekt. Zabranjeno je voće svima najslađe.
Crna statistika
U proteklih nekoliko godina zabilježena su stradavanja djece i mladih od strujnog udara diljem Hrvatske, a posljedica su igranja po pruzi, uz prugu i penjanja na vagone. Nesreće i stradavanja od strujnog udara događaju se unatoč brojnim upozorenjima i zabranama penjanja na vagone. Od ukupnog broja stradavanja od strujnog udara na našim prugama njih čak 73,2 posto dogodilo se zbog penjanja na vagone, 11,5 posto zbog dodira žice pod naponom ribičkim štapom, 3,8 posto pri pokušaju krađe te 11,5 posto iz ostalih razloga. Od 2013. do danas zabilježeno je 20 slučajeva stradavanja zbog ulaska u zonu opasnosti kontaktne mreže. U tome su razdoblju smrtno stradale 4 osobe, a 16 osoba teško je ozlijeđeno. Podaci pokazuju da su takvomu opasnom ponašanju skloniji mlađi muškarci, prosječne dobi 17 godina.
Nesreće kao bolna opomena
Početkom prošle godine na zagrebačkom Zapadnom kolodvoru smrtno je stradao 15-godišnji Patrik. Naime, popeo se na krov vagona. Navodno je htio snimiti selfie. Tom je prilikom Zoran Bahtijarević, tadašnji ravnatelj Klinike za dječje bolesti Zagreb, upozorio da je to četvrti slučaj u samo sedam mjeseci da je neko dijete stradalo pokušavajući popeti se na vagon. Ona djeca koja su uspjela preživjeti strujni udar pretrpjela su izrazito teške ozlijede koje su zahtijevale dugotrajno liječenje. Primjerice, 14-godišnja Anja, koja je stradala na istom mjestu, sretna je što je preživjela istu nesreću. Nakon nesreće bila je osam mjeseci u bolnici, od čega četiri u strogoj izolaciji. Kasnije je izjavila da je mislila da se samo ne smije dotaknuti strujni kabel. Nije znala da samim ulaskom u zonu opasnosti, koja može biti i do dva metra od kabela, naponom može doći do strujnog udara.
Prometna kultura
Što nam preostaje? Najteži i najvažniji posao na svijetu – edukacija djece. Informirati ih i naučiti kako da zaštite sebe, da znaju gdje i kako potražiti pomoć te kome pokloniti svoje povjerenje. Svoju djecu još od malih nogu učimo koliko je važno ponašati se odgovorno, to je jedna od najvažnijih vrijednosti što ih njima želimo usaditi odgojem. Od malena ih učimo da budu pažljivi sa svojim stvarima, primjerice da čuvaju svoje igračke. Prema prijateljima i kolegama da budu obazrivi i da ne ugrožavaju kako svoje tako i njihovo zdravlje. U raspolaganju novcem da budu odgovorni, a u prometu da budu pažljivi i promisle dvaput ako nisu sigurni. Prije nego što se dijete počne samo kretati po mjestu ili gradu, treba usvojiti osnove prometne kulture, što je zadaća odgajatelja (u vrtiću i školi) te prije svega roditelja. To možemo učiniti savjetom i dobrim primjerom. Srećom, brigu za sigurnost djece u prometu pokazuju i institucije koje su u njega uključene. Kako se ne bi ponovili tragični slučajevi kao oni koje smo naveli, HŽ Infrastruktura neprestano ističe osnovna pravila kojih se svi moramo pridržavati kako se ovakve nesreće ne bi ponovile.
- Približavanje kontaktnoj mreži smrtno je opasno.
- Pruga se prelazi samo na službenim i obilježenim mjestima.
- Ne prelazite prugu kad je polubranik spušten.
- Strogo je zabranjeno neovlašteno hodanje po željezničkoj pruzi.
- Penjanje po vagonima i konstrukcijama kontaktne mreže zabranjeno je i opasno.
- Ne hodajte prugom i ne penjite se na vagone jer postoji opasnost od strujnog udara.
- Slušalice i mobiteli smanjuju koncentraciju i sposobnost praćenja zvukova.
- Ne bacajte kamenje niti ikakve druge predmete na prugu.