Memorandumom o suradnji u području tržišta rada između ministarstava Hrvatske i Filipina, koji je potpisan početkom listopada, kreirani su uvjeti za bolju suradnju dviju država u području zapošljavanja, obrazovanja te razmjene stručnih znanja i vještina.
Sporazumu je prethodio sve većem broju filipinskih radnika u Hrvatskoj, koji su upravo ovdje pronašli bolje poslovne prilike nego u svojoj domovini, a time i svoj privremeni dom. Potpisivanje memoranduma Hrvatskoj je osiguralo kvalitetnu radnu snagu koja nedostaje na tržištu rada, a drugoj strani osigurao je ravnopravnost u radničkim i ostalim pravima te socijalnoj zaštiti filipinskih radnika.
U razgovoru s Filipincima, Joseom Jannom Aninaom i Alvinom Sicamom, doznali smo koji su ih poslovi privukli u Hrvatsku i zbog čega bi ostali, a zaposlenici tvrtke PINOY 385, vodeće agencije za zapošljavanje filipinskih radnika u RH, objasnili su nam kako cjelokupni proces integracije izgleda.
Svoj komentar na prijeko potrebne mjere integracije stranih radnika u društvene procese i procese rada dao je i Alan Bahorić, savjetnik za strateško komuniciranje Hrvatske gospodarske komore.
Plaće i zdravstvena skrb kao prednosti
Ako pitate poslodavce, mnogi od njih radnike s Filipina opisat će kao sposobne, vrijedne i odane. Upravo u toj grupi stranih radnika nalaze se i naši sugovornici, Aninao i Sicam, koji su u Hrvatsku došli nakon pandemije. Aninao je preko agencije došao 2021. te danas radi kao pekar u Bread Clubu, a Sicam je u Hrvatskoj od 2022. godine, a u Pan Peku radi kao pekar i prodavač.
Kažu kako im je pri dolasku bilo najteže priviknuti se na hladnije vrijeme, ali i na negativan tretman koji dobivaju od pojedinih građana.
- Diskriminacija je najveći problem s kojim se ovdje susrećemo, ali to je očekivano bez obzira na to kamo dođete - kaže Aninao, a njegov sunarodnjak dodaje da im je u početku i jezična barijera stvarala probleme.
- Bilo je teško komunicirati sa starijim ljudima jer ne govore engleski, a kad je riječ o klimi, na to smo se već naviknuli, no isprva je bilo izazovno jer na Filipinima nema niskih temperatura i snijega - objašnjava Sicam.
No nakon nekoliko godina provedenih u Hrvatskoj, danas su oba sugovornika izrazito optimistična kad se spomene njihov ostanak u Hrvatskoj. Evo koji su faktori najviše utjecali na tu želju i takav stav.
- To nije laka odluka, ali s druge strane, na Filipinima je teško dobiti zdravstvenu skrb ako nemate novca, a moja zaručnica je trudna. Tako da ćemo sigurno ostati u Hrvatskoj - kaže Alvin.
- Ovdje je lijepo okruženje, pa smatram da bih mogao živjeti ovdje dulje. Naravno, ako se za to pruži prilika - dodaje Sicam.
Na pitanje kako bi pomogli drugim Filipincima u integraciji u društvo oba sugovornika slažu se s tim da bi im prvo pomogli s jezičnim osnovama, ali i s time kako komunicirati s ljudima te steći prijateljstva. Dodatno bi ih uputili na hrvatsku kulturu te na neizostavni nogomet.
Sve veća potreba za stranim radnicima
Iz agencije PINOY 385, koja je pomogla Sicamu i Aninau u zapošljavanju, poručuju kako su potrebe za stranim radnicima sve veće te će u budućnosti samo rasti. Pritom napominju da strani radnik ne ruši cijenu domaćeg rada jer je takvog radnika mnogo skuplje i složenije zaposliti negoli hrvatskog. No hrvatskih radnika jednostavno nema dovoljno za trenutne potrebe i to je realnost s kojom se zemlja susreće.
- Ideja o agenciji došla je od Stjepana Jagodina, direktora i vlasnika agencije, a zapravo se rodila i iz vlastitih potreba jer smo tražili radnike u partnerskoj tvrtki Euromarkt. Tad su nam trebali samo serviseri viličara i ostalih strojeva, a danas se približavamo broju od 10.000 radnika s Filipina koji su posredstvom naše agencije stigli u Hrvatsku - objašnjava Marina Vlahović, voditeljica poslovnog razvoja u agenciji PINOY 385, koja od 2019. aktivno sudjeluje u zapošljavanju stranih radnika.
Njezin kolega, voditelj operacija Hrvoje Glasnović, pritom dodaje kako su u agenciji posebno ponosni na to što, osim zapošljavanja filipinskog radnika u Hrvatskoj, vode daljnju brigu o njegovoj integraciji u društvo.
- Naš posao ne prestaje zapošljavanjem. Mi smo kontinuirani partner u svakodnevnoj komunikaciji sa zaposlenicima, klijentima/poslodavcima, HGK te svim drugim institucijama i nadležnim tijelima, kako u Hrvatskoj tako i na Filipinima - objašnjava Glasnović.
Podrška Filipincima u svim fazama
Mediji su prije izvještavali o osnivanju sve većeg broja hrvatskih agencija za uvoz stranih radnika, no Vlahović i Glasnović ističu kako su Filipini vrlo striktna država kad je riječ o otvaranju agencija ovog tipa.
- Hrvata je manje od četiri milijuna, a registrirano je oko 700 agencija za privremeno zapošljavanje i posredovanje u zapošljavanju. S druge strane, Filipini imaju više od 112 milijuna stanovnika te gotovo isti broj agencija kao u Hrvatskoj, zato što je tamo jasno propisano tko može imati agenciju te kako se uopće može dobiti licencija da biste obavljali poslove zapošljavanja. Primjerice, naša licencija vrijedi na Filipinima jer imamo sve akreditacije koje su za to potrebne - objašnjava Vlahović.
Dodaje kako u tom slučaju agencija svake četiri godine podliježe svojevrsnoj reviziji. Pritom, ako postoje pritužbe klijenta/poslodavca, ili radnika, da je došlo do kršenja radničkih prava u RH, agencija to mora opravdati i pred njihovim ministarstvom obrazložiti svaki takav slučaj koji se pojavio.
- Ovdje je riječ o vrlo osjetljivom poslovanju, zato je u kontekstu zajednice agencija pri HGK velik naglasak stavljen na etičnost poslovanja svih uključenih strana, da cijeli postupak zapošljavanja bude legalan. Tu legalnost zapošljavanja možete pratiti i dodatno provjeravati na našoj mrežnoj stranici, gdje su dostupne poveznice na stranice filipinskih institucija, a na kojima se može provjeriti status svake akreditacije - pojašnjava Glasnović.
Poteškoće između radnika i poslodavca
Kad je riječ o najčešćim poteškoćama prilikom integracije u poslovni proces, iz agencije ističu da je to nedostatak komunikacije od strane poslodavca prema stranom radniku.
- Poslodavci znaju podleći određenoj slici iz javnosti o tome da su strani radnici uvijek dostupni te da se zapošljavanje odvija tako da, kad oni požele radnika, nije važno tko će doći, samo neka netko dođe - objašnjava Vlahović te dodaje kako je to pogrešan stav.
- Očekuje se da strani radnik obavlja sve poslove kada dođe, što je donekle pitanje interne sistematizacije svakog poslodavca i njegovih očekivanja. Jedna osoba naprosto ne može biti sve. Ne može spasiti cijelu sezonu ili preseliti sve stvari u skladištu, to tako ne funkcionira. Zato su dobra komunikacija i informiranje radnika o tome što se od njih očekuje veliki bonus u startu - pojašnjava Vlahović.
Pritom dodaje kako su filipinski radnici vrlo susretljivi kad je riječ o njihovoj radnoj izvedbi. Odnosno, kad im jasno kažete što se točno od njih očekuje, bez problema to prihvate, čak i ako se zahtijeva svojevrsna promjena ponašanja.
- Da bi se stekla najbolja moguća slika poslodavca o zaposleniku, i obrnuto, s dijelom klijenata odlazimo na Filipine, da bi se radila izravna selekcija. Tako poslodavci kroz razgovore i dodatne provjere u posebnim testnim centrima upoznaju zaposlenike te se smanjuje mogućnost potencijalnih rizika - objašnjava Glasnović te dodaje kako se i online intervjuima može doći do zadovoljavajućih rezultata.
- Ne može se dogoditi da radnik stigne, a da ga poslodavac nikad nije čuo ni vidio. Uvijek postoji komunikacija između poslodavca i radnika te nas kao agencije, bilo da je to kroz životopise, videoprezentacije, online razgovore ili razgovor uživo - dodaje Vlahović.
Integracijski program za strane radnike
Alan Bahorić, savjetnik za strateško komuniciranje u HGK, smatra kako su jedan od načina da se strani radnici zadrže te da im se pokaže kako su ovdje dobrodošli upravo mjere integracije koje je novim projektom Welcome to Croatia HGK pokrenuo u suradnji s Veleučilištem Edward Bernays.
- Integracija i prilagodba na činjenicu da polako od zemlje iseljenika postajemo zemlja useljenika idući je korak koji ćemo svi morati naučiti. Tu je zapravo uloga zajednička; i na državi i na poslodavcima, granskim udrugama i udrugama civilnog društva. Dakle, na društvu u cjelini. Znamo da bez stranih radnika u pojedinim gospodarskim granama ne možemo, to je realnost, a ideja je da privučemo i zadržimo one najbolje, uz što veću retenciju zaposlenika. Visina plaće svakako je jedan od glavnih faktora ostanka, no strani radnici, posebice oni koji razmišljaju i o dovođenju članova obitelji, dugotrajnijem boravku i učenju hrvatskog jezika, u obzir uzimaju i druge faktore, poput prihvaćenosti u društvu, sigurnosti, ali i osobne prosudbe koliko se lako mogu integrirati u zajednici. Zbog toga je integracija iznimno važan i dvosmjeran proces koji uključuje strane radnike, ali i nas same, prihvaćanjem novih članova društva - objašnjava Bahorić te dodaje kako na situaciju uvijek treba gledati iz vlastite pozicije.
- Prije 50-ak godina, u vrijeme Jugoslavije, kad je krenuo prvi ozbiljniji val ekonomskih migranata u Njemačku, našim je ljudima bilo izazovno otići na rad u Njemačku, iako je bliža Hrvatskoj nego Filipini, te su postojale relativno male kulturološke razlike i dio smo istog civilizacijskoga kruga. Iako je jezik glavna barijera integraciji, postoje mnogi kulturološki i sociološki momenti koji mogu pomoći ili odmoći u prilagodbi na život i rad u novoj sredini. Prenesemo li tu situaciju u današnje vrijeme, vidimo da integracija ne može preko noći polučiti rezultate, ali je potrebno s integracijskim programima početi što prije. Utoliko je naš program 'Welcome to Croatia' na izvjestan način probio led pa vjerujemo da će i drugi slijediti naš primjer - ističe Bahorić.
Podsjetimo, riječ je o interdisciplinarnom edukacijskom programu za integraciju u društvene tokove i rad u pojedinim sektorima gospodarstva. Time se potiče brža integracija stranih radnika u Hrvatskoj u društvene procese i olakšava integracija u procese rada domaćeg poslodavca.
Najveći interes za edukacijom radnika u prvom dijelu godine pokazali su poslovni subjekti iz prehrambeno-prerađivačke industrije, i to u području proizvodnje hrane, tekstilne industrije, metaloprerađivačke industrije te ugostiteljstva i turizma. Tvrtke koje su već ušle u edukacijski program su Cromaris, Marikomerc, Le Meridien Lav, TUI, Ytres i Ferokotao.
Od poslodavaca se traži korektnost
Marina Vlahović i Hrvoje Glasnović iz agencije PINOY 385 kažu kako u ovom procesu često potiču poslodavce da se stave u cipele stranog radnika kako bi dobili uvid u to kroz što točno oni prolaze.
- Potičemo ih da, kad razmišljaju o radniku, prvo zamisle sebe na Filipinima, u Manili. Kako bi se oni postavili u toj situaciji, kako bi se snašli te koga bi kontaktirali za pomoć i prilagodbu - kaže Vlahović.
Dodaje kako ponekad nestrpljivost poslodavaca proizlazi iz toga što je proces dolaska radnika dugotrajan.
- Kod nas sezona počinje već od Uskrsa, a filipinski radnici u tom trenutku još čekaju dozvole za boravak i rad, vizu ili nešto drugo. U toj situaciji najlošiji je trenutak u kojem radnik sleti u Hrvatsku i već sutradan radi u sezoni. Tad nam nedostaje period integracije koji inače obavljamo s poslodavcima.
Glasnović ističe kako u cijeloj priči ima i pozitivnih primjera poslodavaca koji su napravili dodatan korak pa su organizirali druženja i team buildinge.
- Filipincima je košarka nacionalni sport broj jedan, što se ne bi na prvu reklo, ali su se povezali unutar svojih tvrtki pa se tako igra filipinska liga u Zagrebu. Najvažnije je to da obje strane, a pogotovo naša, budu otvorene, strpljive i da se napravi taj dodatni korak. Kad radnici osjete da je poslodavcu stalo te da je korektan prema njima, da poštuje njihov rad, daje veću plaću od minimalca te pruža mogućnost edukacije, mnogo ćete od njih dobiti - poručuje Glasnović.