Mnogi mladi i djeca danas se suočavaju s velikim pritiscima u školi, osjećajem neprihvaćenosti među vršnjacima, online nasiljem, prirodnim katastrofama kao što su potresi i posljedicama pandemije koja je zaustavila naš život preko noći. Sve to ostavlja najčešće mentalni trag na mlade i djecu, a mnogi se bore s tim problemima bez adekvatne pomoći.
Da je tome tako, potvrđuje nam Marcela Milković, programska koordinatorica Hrabrog telefona i psihologinja, s kojom smo razgovarali o najčešćim izazovima s kojima se danas mladi susreću te o znakovima prema kojima možemo prepoznati da se neko dijete muči s određenim problemom.
Povećan broj upita o suicidu
- Djeca i tinejdžeri često nas zovu jer ih, primjerice, roditelji vrijeđaju, viču na njih, uspoređuju ih s braćom ili sestrama, ljute se na njih zbog školskih ocjena i slično. Djeca nas također zovu kad im se roditelji razvode jer često ne razumiju što se događa i što će biti s njihovom obitelji. Zbunjena su jer ne znaju s kim će živjeti i ne bi htjela birati između mame i tate – kaže Milković.
U navedenim situacijama, pojašnjava sugovornica, djeca se mogu osjećati tužno i uplašeno te povjerovati roditeljima kad ih oni opisuju kao glupe ili nesposobne. Budući da djeca nemaju izgrađenu stabilnu sliku o sebi, ona vjeruju onome što o njima govore roditelji. Ako ih roditelji grubo kritiziraju i opisuju kao, primjerice, glupe ili nesposobne, djeca će povjerovati u to i zbog toga se mogu osjećati tužno i uplašeno, objašnjava Milković.
- Ako vrijeđate svoje dijete, trajno mu narušavate samopouzdanje i samopoštovanje. Ponekad djeca zovu jer nemaju s kim razgovarati o svojim brigama i teškoćama. Roditelji su možda često zaposleni i ne odvajaju vrijeme u danu za razgovor s djetetom o njegovim potrebama, problemima i emocijama. Zapravo nisu tu za njih. Djeca iz takvih obitelji često se osjećaju usamljeno i nevažno – upozorava psihologinja.
No posebno zabrinjava podatak o porastu upita o suicidu i samoozljeđivanju kod djece i mladih.
- Govorimo o porastu od 50% u prošloj godini u odnosu na prethodnu godinu. To je u skladu s ostalim društvenim pokazateljima, prema kojima je mentalno zdravlje ljudi narušeno nakon pandemije i razornih potresa koji su zahvatili neke dijelove zemlje, ali i zbog lošije ekonomske situacije u kojoj smo se našli. Jednostavnog rješenja nema, ali sigurno bismo svi trebali raditi na prevenciji i edukaciji mladih i roditelja, kao i normaliziranju i poticanju traženja stručne pomoći u situacijama u kojima je ona potrebna – ističe psihologinja dodajući kako tjedno dobivaju oko 70 upita pristiglih telefonski i različitim kanalima e-savjetovanja iz cijele Hrvatske, ali i šire.
Internetsko nasilje je u porastu
Jedan od većih izazova s kojima se mladi danas suočavaju su internetsko nasilje i govor mržnje. Prema istraživanju o odgovornom korištenju tehnologije koje je kompanija A1 Hrvatska provela 2022. godine, čak 63% djece u dobi od 11 do 13 godina smatra da je najveći problem internetskog nasilja bullying (izrugivanje, vrijeđanje...), a više od polovice osnovnoškolaca (54%) kao najveće probleme ističe neprikladan, vulgaran ili strašan sadržaj na društvenim mrežama. Osim toga, 72% djece slaže se s tim da se odnosimo lošije jedni prema drugima online nego uživo.
- Kad govorimo o ovoj vrsti upita, mladi se najčešće javljaju zbog online seksualnog zlostavljanja, vršnjačkog nasilja putem interneta, elektroničkog zlostavljanja i groominga. Online seksualno zlostavljanje je zlostavljanje u obliku komentara, poruka, dijeljenja eksplicitnih sadržaja, iznuđivanja privatnih slika i sličnih ponašanja, a grooming je pojam koji se odnosi na stvaranje emocionalne veze s djetetom u cilju seksualnog zlostavljanja ili eksploatacije djeteta – pojašnjava psihologinja.
Izrazito je važno, ističe ona, ako se internetsko nasilje i dogodi, da djeca razgovaraju s nekom odraslom osobom iz svoje okoline u koju imaju povjerenja i koja će im moći pomoći poduzeti korake potrebne da se nasilje zaustavi.
- Kroz razgovor s djetetom istražujemo tko bi za njega mogla biti ta osoba, na koji način bi joj moglo reći za nasilje te ga potom ohrabrujemo da joj ispriča sve što je i nama ispričalo. Informiramo ih da zlostavljanje putem interneta mogu prijaviti policiji, između ostalog i putem njihove aplikacije Red Button – kaže Milković, a riječ je o aplikaciji namijenjenoj prijavljivanju nezakonitih internetskih sadržaja, a posebno za različite oblike iskorištavanja i zlostavljanja djece na internetu.
Nije sramota tražiti psihološku pomoć
Bez obzira na to s kakvim se problemima i pritiscima mladi i djeca bore, možda je više nego ikad potrebno osvijestiti da nije sramota tražiti psihološku pomoć. Naime, stručna podrška može biti ključna za prevladavanje raznih izazova i teških životnih situacija, ali je isto tako važno da roditelji i skrbnici znaju prepoznati znakove da dijete ili tinejdžer treba pomoć.
- Bilo kakve velike promjene u ponašanju mogu biti pokazatelj da osoba prolazi kroz nešto što joj je teško. Promjene mogu biti više ili manje vidljive, no povlačenje u sebe, promjene u raspoloženju, agresivnost i slična ponašanja često znaju biti znakovi da se dijete nosi s nečim što mu je teško – zaključuje psihologinja Milković dodajući da treba njegovati odnose međusobnog povjerenja s bliskim osobama te otvorenu i iskrenu komunikaciju kako bi osoba znala da smo tu za nju i u teškim trenucima.
Zato, ako netko koga poznajete prolazi kroz teško životno razdoblje, potaknite ga da potraži stručnu pomoć. Učenici se mogu obratiti školskim psiholozima, a pomoć uvijek možete potražiti i u organizacijama kao što su Hrabri telefon, Centar za sigurniji internet i mnogim drugim. Najvažnije je zapamtiti da potražiti pomoć nije sramota i da se za mentalno zdravlje treba brinuti jednako kao za fizičko.