Suvremeni život nam postavlja mnoga očekivanja. Moramo biti produktivni, kreativni i nasmijani na radnom mjestu, paziti što jedemo, čuvati se UV-C zračenja, razdvajati otpad i reciklirati, izbjegavati plavo svijetlo prije spavanja, sjediti uspravno, boraviti u prirodi, skupiti 10.000 koraka dnevno… Lista očekivanja s kojom smo svi suočeni je beskrajna, a vrlo brzo ona mogu postati i opterećenja. O tome kako se što uspješnije nositi sa stresom, i to putem crijeva, govori Andrija Karačić, dr. med., specijalist abdominalne kirurgije, doktorand biotehnologije te ujedno i osnivač prvog hrvatskog centra za crijevni mikrobiom.
1. Danas smo svi pogođeni stresom i tražimo načine kako se nositi s njim. Jedno od rješenja ponudila je znanost, a nalazi se u nama samima – sve više se govori o povezanosti stresa i crijeva. Možete li objasniti tu vezu?
Ukoliko se tjednima i mjesecima mučimo obaviti sve što bismo htjeli i trebali, razvija se kronični stres, s kojim se naš um i tijelo teško nose. Postajemo anksiozni, nervozni i bezvoljni. Svi smo to vjerojatno jednom iskusili. Pored našeg uma, prvi organ koji će stradati od stresa su crijeva.
Kod čak 85% ljudi stres uzrokuje probavne tegobe. Sjetite se samo odgovaranja pred pločom ili javnih nastupa. Stres je nešto što najviše smeta mikroorganizmima u crijevima, koje nazivamo crijevni mikrobiom. Ukoliko naše bakterije osjete da su crijeva pod stresom, napuštaju ih. Danas znamo kako osobe koje su izložene stresu imaju manji udio mnogih crijevnih bakterija, koje doprinose našem zdravlju. Kad bakterije napuste crijeva, počinju bujati potencijalno opasne bakterije koje jedine mogu opstati u takvom okruženju koje su poznate kako mogu izazvati infekcije i druge bolesti. Clostridium difficile, Escherichia coli, vjerojatno ste i vi čuli za njih. Pored toga, dolazi do povećane propusnosti crijeva (leaky gut) zbog oštećenja crijevne barijere, što je povezano s razvojem bolesti poput inzulinske rezistencije i dijabetesa, pa sve do autoimunih bolesti i alergijskih poremećaja.
Stresu danas ne možemo pobjeći, no možemo zaštititi naše mikroskopske "stanare" od stresa, kako bi posljedično i oni zaštitili nas.
2. Osim stresa, suočeni smo sa "pandemijom mentalnih tegoba". Postoji li povezanost crijeva i emocija, depresije i anksioznosti?
Smatra se kako danas u svijetu od psihičkih bolesti pati oko milijardu ljudi. Depresija, anksioznost, sindrom izgaranja ("burnout") - zašto nam psiha toliko pati?
Pošto se naša genetika minimalno mijenjala tijekom zadnjih desetljeća, uzrok ovom porastu moraju biti promjene u našoj okolini. Sve okolišne promjene izazivaju promjene u nama, ponajviše u crijevima. Istraživanja pokazuju kako užurbani i sjedilački način života, konzumacija kemijski tretirane vode, procesuirane hrane siromašne nutrijentima i prepune aditivima uništava raznolikost crijevnog mikrobioma, smanjuje udio protuupalnih bakterija, ali s druge strane povećava udio štetnih bakterija koje potiču stanje kronične upale u našem tijelu. Prevlast štetnih crijevnih bakterija se naziva "disbioza", a naš mozak ju nikako ne voli.
Kad govorimo o povezanosti crijeva i mozga, oslanjamo se na spoznaje iz znanstvenih istraživanja koje su fascinantne: crijevni mikrobiom i njegovi metaboliti reguliraju embrionalni razvoj mozga, a potom i naše kognitivne sposobnosti, emocije i ponašanje. Ne čudi, stoga, što su kod pacijenata s različitim psihičkim bolestima vidljive negativne promjene unutar crijevnog mikrobioma: smanjena raznolikost, snižen udio protuupalnih bakterija i porast onih štetnih koje izazivaju kroničnu upalu. Točno, disbioza.
Bila to depresija, bipolarni poremećaj ili neki oblik demencije – disbioza je često prisutna. U prijevodu, naš um i psiha pate ako u crijevima imamo disbiozu, koja se ne očituje samo u psihičkom zdravlju, već je povezana i s razvojem autoimunih bolesti, inhalatornih i prehrambenih alergija, ali i karcinoma. U SAD-u, gdje su okolišne promjene možda najizraženije, porast karcinoma debelog crijeva među mladima je alarmantan. Osoba rođena 90-ih godina ima čak četiri puta (!) veći rizik obolijevanja od karcinoma debelog crijeva nego njezin djed ili baka rođeni 50-ih godina prošlog stoljeća. Širom svijeta svjedočimo porastu karcinoma kod osoba mlađe životnih dobi, dijagnosticiranih prije 50. godine života, od čak 79%.
Uzroci navedenih bolesti leže u već spomenutim okolišnim promjenama, a istraživanja ih jasno vežu uz razvoj disbioze. Zato čuvajte svoj crijevni mikrobiom ne samo da očuvate psihu, već kako bi dočekali sretnu i ispunjenu starost. Vrlo vjerojatno nas zdrav crijevni mikrobiom čuva ne samo od poremećene probave, već i od mnogo lošijih scenarija. Pitajte svoj um!
3. Kad govorimo o zdravlju crijeva, sve više se priča o probioticima – dobrim bakterijama koje povoljno utječu na zdravlje crijeva. Koji je njihov domet djelovanja što se tiče zdravlja crijeva, odnosno na fizičkoj razini, a postoji li onda i djelovanje na mentalnoj razini, s obzirom na rečenu poveznicu crijeva i mozga?
Probiotici su nam dobro poznati kao "dobre bakterije" koje poboljšavaju rad crijeva. Ono što je manje poznato je da su neke od tih "dobrih bakterija" psihotropne, tj. utječu na rad našeg živčanog sustava. Probiotici koji utječu na psihu, tj. živčani sustav nazivaju se psihobioticima. Neki psihobiotici mogu ublažiti simptome depresije, drugi pak smanjuju intenzitet anksioznosti. Iako se to doima kao znanstvena fantastika, danas znamo kako psihobiotici mogu djelovati na naš mozak. Kako je to moguće?
Mehanizmi djelovanja psihobiotika su složeni, no možemo ih podijeliti na 3 načina. Jedan je živčanim signalima preko vagus živca. Psihobiotici po dospijeću u crijeva mogu aktivirati vagus živac - najbržu i najveću poveznicu između mozga i crijeva koji prenosi signale iz mozga u crijeva, ali i obrnuto. Drugi način je proizvodnjom serotonina i drugih neuromodulatora. Neki psihobiotici, kad dospiju u crijeva, mogu samostalno proizvoditi primjerice serotonin, ali i poticati stanice crijeva na njegovu dodatnu proizvodnju. Treći način djelovanja je smanjenje razine upale, odnosno upalnih čimbenika u tijelu. Pojednostavljeno rečeno, unosnom psihobiotika poboljšavamo sliku našeg crijevnog mikrobioma, a preko osi mikrobiom-crijevo-mozak, ove pozitivne promjene prenose se sve do mozga.
Međutim, rano je govoriti o specifičnoj primjeni psihobiotika u prevenciji i liječenju psihijatrijskih bolesti budući da su veće randomizirane studije još uvijek u tijeku. No, znamo kako psihobiotici zaista imaju potencijal poboljšati rad našeg središnjeg živčanog sustava.
4. Kao stručnjak za mikrobiom – jer liječnik ste, a i osnivač Centra za crijevni mikrobiom, s kojim se najčešćim zdravstvenim tegobama suočavate kod pacijenata, a gdje mikrobiom igra važnu ulogu? Odnosno, pri kojim sve zdravstvenim tegobama upotreba probiotika/sinbiotika može pomoći?
Najveći broj naših pacijenata javlja se zbog probavnih tegoba, poput nadutosti, zatvora ili učestale stolice te sindroma iritabilnog kolona (IBS) ili upalnih bolesti crijeva kao što su ulcerozni kolitis ili Crohnova bolest. No, crijevni mikrobiom igra ulogu i kod kožnih bolesti, poput rozaceje te atopijskog dermatitisa, te ginekoloških poremećaja, kao što su endometrioza i PCOS. Osobe s ovim dijagnozama čine drugu najbrojniju skupinu naših pacijenata.
Iako se radi o različitim bolestima, vrlo često u podlozi otkrijemo disbiozu, tj. crijevni mikrobiom u problemu. Idealno je imati što više različitih bakterija koje obavljaju razne zadaće. No, to kod velikog broja pacijenata nažalost nije slučaj. Naš zadatak je detektirati probleme unutar crijevnog mikrobioma i po prioritetima složiti terapijski plan, koji se razlikuje od osobe do osobe jer svačiji mikrobiom je različit, upravo poput otiska prsta.
Većini pacijenata potrebne su promjene u prehrani, u smislu povećanja unosa kalorija, proteina, vlakana, polifenola ili nezasićenih masti, rad na kvaliteti sna, primjena probiotika ili prebiotika, ali i rad na osi crijevo-mozak. Tu nam pored kognitivno-bihevioralne terapije, psiho- i hipnoterapije i rada na autonomnom živčanom sustavu, uvelike u svakodnevici pomažu psihobiotici.
Nažalost, na našem tržištu ima malo kvalitetnih psihobiotika, ali smo imali vrlo dobra iskustva s njima u radu s našim pacijentima koji izrazito dobro reagiraju na primjenu psihobiotika i često ih samoinicijativno nastavljaju uzimati jer osjete kako bolje funkcioniraju uzimajući ih.
5. Kako uključiti probiotike/psihobiotike u svakodnevni život i koje su potencijalne dobrobiti za našu mikrobiotu i mentalno zdravlje ako ih redovito koristimo?
Najlakše je zasigurno kroz uključivanje fermentiranih namirnica u prehranu. No, ukoliko se odlučite za probiotički dodatak prehrani, važno je pridržavati se nekih pravila iz literature, u koja smo se i mi sami bezbroj puta uvjerili u svakodnevnom radu s pacijentima.
Prvo pravilo je odabrati pravi probiotik. Dok su donedavno sintagme kod njihove primjene glasile isključivo "probiotici protiv proljeva" ili "probiotici uz antibiotike", danas zbog novih znanstvenih otkrića imamo širok raspon probiotskih sojeva i za druge namjene - probiotici koji reguliraju apetit, oporavljaju vaginalnu floru, pa čak i psihobiotike.
Posebnu pažnju posvetite tome da djelovanje probiotskih sojeva unutar formulacije bude utvrđeno u znanosti upravo u namjeni za koju ih koristite. Dodatno, možete se osloniti i na analizu crijevnog mikrobioma. Bitno je zapamtiti kako je kvaliteta probiotičkog pripravka uvijek presudna.
Druga preporuka je paziti na pravu dozu i trajanje kure probioticima. Doza i dužina trajanja povećava se ukoliko usmjeravamo djelovanje na specifični organski sustav, kao što je to slučaj kod kože i središnjeg živčanog sustava.
Svima savjetujem uz probiotike uzeti i prebiotike. Prebiotici su hrana za probiotike koja omogućuje njihovu veću aktivnost. Mnoge formulacije s probioticima danas su obogaćene prebioticima, primjerice inulinom, ali ne škodi povećati unos prebiotika iz hrane: vlakana, polifenola i nezasićenih masti. Zato preporučujem pojesti jednu porciju više povrća, voća ili grahorica više nego što to inače činimo. Probiotici će Vam biti zahvalni!