Betina je jedno od četiri mjesta na otoku Murteru. Zbog svog položaja i očuvane arhitekture mnogi Betinu smatraju jednim od najljepših mjesta na Jadranu. Ova slikovita i očuvana ljepotica prepoznatljiva je po tradicijskoj mediteranskoj graditeljskoj baštini. A osim netaknute prirode i neizostavnog dalmatinskog kamena, Betina je nadaleko poznata po svojim kalafatima. Kalafati su, popularno rečeno, brodograditelji koji na tradicijski način izrađuju drvene leute, kaiće, bracere i gajete.
Zanimljivo je da je prvo brodogradilište u Betini otvoreno još sredinom 18. stoljeća, kad se brodograditeljska obitelj Filipi doselila s otoka Korčule u Betinu i ovdje osnovala brodogradilište. Tradicija brodogradnje održala se do danas. Premda je danas drvena brodogradnja na Jadranu pod pritiskom suvremenog doba, Betinjani čuvaju svoju tradiciju i škver kao suho zlato. A upravo zahvaljujući očuvanju te tradicije, Betina je sa svojim škverom i nekoliko malih obiteljskih brodogradilišta opstala kao središte dalmatinske drvene brodogradnje.
Srce dalmatinske brodogradnje
Početkom prošlog stoljeća na ovom je mjestu postojalo čak 11 škverova i 5 kovačnica, a prve obitelji kalafata i kovača bile su obitelj Filipi i Urode. Vrhunac umijeća betinskih kalafata zapravo je u gradnji betinske gajete - multifunkcionalnog drvenog broda od 5 do 8 metara dužine i od 2 do 2,6 metara širine s jedrom kao glavnim porivnim sredstvom. A da je ovo umijeće jedinstveno, prepoznalo je i Ministarstvo kulture te ga uvrstilo u Registar kulturnih dobara kao nematerijalnu kulturnu baštinu.
Kalafati su prilagođavali gradnju svojih brodova potrebama lokalnog stanovništva, kojima je gajeta, često od milja nazivana Betinka, ponajprije služila kao prijevozno sredstvo, a tek onda kao ribarica. I danas su stanovnici ovog naselja najviše okrenuti brodogradnji, a nadaleko su poznate tradicijske regate na "latinsko idro".
Na najbrojnijoj regati, onoj murterskoj, pojavi se čak do 80 brodova, što je, usporedbe radi, značajan uspjeh s obzirom na to da je 1998. godine, u prvoj regati organiziranoj u Murteru, sudjelovalo samo sedam ili osam drvenih brodova. Pohvalno je i to što ovaj tradicijski zanat u ovako malome mjestu ne izumire nego se prenosi i dalje na nove generacije. Drvena brodogradnja zaštitni je znak otoka Murtera - djeca se odmalena uče vještinama upravljanja brodom, a neki od njih su čak i ponosni vlasnici drvenih lađa.
Život jedne gajete
A jedna od posljednjih rekonstrukcija iz betinskih škverova jest stara betinska gajeta Marija koju je Muzej betinske drvene brodogradnje obnovio 2021. godine sredstvima Europske unije iz Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo putem natječaja FLAG/LAGUR-a Galeb. Riječ je o gajeti koja je napravljena davne 1922. godine upravo u Betini, kod spomenute brodograditeljske obitelji Filipi. Izrađena je za obitelj s Dugog otoka, koja ju je koristila za transport do svojih posjeda. Nakon toga Mariju je kupila obitelj Stagličić s Pašmana. Zanimljivo je da je obitelj koristila Mariju za prijevoz pšenice, kukuruza i maslina između njihovih polja, a čak su njome prevozili volove i konje kojima su orali u polju. Nakon što su životinje zamijenili strojevi, na provi ove gajete vozio se čak i traktor "Tomo Vinković".
Nakon što su duže vremena tražili izvornu betinsku gajetu starijeg tipa, Mariju su pronašli na Pašmanu Dario Filipi i njegov prijatelj Matko. Zbog izvornosti linija i stare gradnje odlučili su je obnoviti za vlastite potrebe, no s vremenom su odustali od te ideje. Jedno vrijeme ju je i udruga Betinska gajeta 1740 planirala obnoviti. Premještala se Marija po škveru i van i unutra, pa opet van pa u baraku, čekajući obnovu. Na škveru se bavio s njom uvijek netko usput, kad ne bi bilo drugoga posla, čekajući vlasnika koji će je dovršiti.
I onda je 2015. godine u Betini svečano otvoren Muzej betinske drvene brodogradnje. Odmah su znali da će im trebati brod na kojem će educirati mlade ljude i goste muzeja jedrenju i tradicijskom drvenom brodu. Od prve su željeli da taj brod bude Marija. Nekoliko godina im je trebalo da nađu sredstva kojima će financirati obnovu. Konačno, 2020. godine su aplicirali za sredstva LAGUR-a Galeb iz Tribunja.
Sigurna luka
Tako je gajeta "Marija" potpuno oživjela 2021., kad su je u cijelosti obnovili u obiteljskom škveru Ćiro, a gdje drugdje nego u Betini, odakle je i potekla. U cjelokupnom procesu obnove gajete je ukupno zamijenjeno 70% rebara, krmeni i proveni masivi, ašte, kolumba, velika većina konstruktivnih elemenata, bande, koviduri, paluba i kompletna arma i oprema. Brod je danas kompletno obnovljen. Radove obnove gajete izvodili su brodograditelji Nikola i Krešimir Papeša, Ante Jelić, Nikola Balin Nijemac, Siniša Mikin i Ante Sladić. Marija zasad ima pogon na četiri vesla i latinsko jedro, a planira se ugraditi i motor.
Nakon porinuća gajete, koje je svečano obilježeno prošlo ljeto i prve plovidbe upravo na betinskoj Regati za dušu i tilo u kolovozu, "Marija" je pronašla svoje počasno mjesto u Muzeju betinske drvene brodogradnje, i to na otvorenom dijelu – muzeju na otvorenom, odnosno u svojoj sigurnoj luci.
U muzeju na otvorenom, uz Mariju, možete vidjeti bogat spektar zanimljivih izložaka - tradicijski uređene drvene brodove, svjedoke vremena, koji će u potpunosti zaokupiti vaša čula i prenijeti vas u doba kad je sve bilo drugačije. Razgledavajući postav muzeja ući ćete u karakteristični otočni život starih kalafata, i upoznati cjelovitu priču o betinskoj brodogradnji i upotrebi broda u životu stanovnika otoka Murtera.
Muzej je otvoren za posjetitelje tijekom cijele godine. Svaki posjet Muzeju je individualiziran i prilagođava se zahtjevima grupe, pa uz standardni razgled Muzeja možete organizirati i uživati u različitim aranžmanima te programima za grupe, u kojima Muzej osmišljava vaš dan ili cijeli vikend na otoku. Više informacija pogledajte ovdje.
Program je sufinanciran sredstvima Europske Unije iz Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo.