Prvo što pomislite kad upoznate Nadicu Golojuh, slastičarku iz Donje Reke, predgrađa Jastrebarskog, jest koliko ova žena ima pozitivne energije. Uvijek je nasmijana, čime osvaja klijente, ali i slučajne prolaznike, a mozak joj radi 100 na sat. Uvijek ima ideju više, zbog čega joj se kupci iznova vraćaju i odlaze kući zadovoljni, a većina i punog trbuha. Nadica je obrtnica, a njezine ideje i projekti nadilaze samo jedno radno mjesto, što dokazuje posljednjih 36 godina.
Već godinama zapošljava iste djelatnice u svojemu manufakturnom pogonu tradicijskih slastica u Donjoj Reki. S kćeri Ines te sinovima Mislavom i Nikolom vodi i posao organiziranja i dekoriranja vjenčanja. Sad već davne 2001. godine u Jastrebarskom je otvorila prodavaonicu specijaliziranu za mladence i cvjetni atelje Sunce, koji je postao nezaobilazno mjesto za pripremu vjenčanja, rođendana, krštenja i drugih svečanosti.
Zbog svega toga, ali i mnogih drugih pothvata, Nadica je nedavno dobila najprestižnije priznanje Hrvatske obrtničke komore, statuu "Zlatne ruke" s poveljom. Jedna je od pet nagrađenih na obilježavanju 30. godišnjice rada HOK-a.
- Kad su me obavijestili iz HOK-a da sam dobila tako prestižnu nagradu, bila sam zaista sretna. Nakratko sam se preispitivala jesam li je zaslužila, ali moj životni put bio je potvrda da je došla u prave ruke. Ta statua dobit će i posebno mjesto u mojoj proizvodnji kako bi bila poticaj mojim djelatnicima i novim obrtnicima – rekla nam je ponosno Nadica, koju smo ulovili za razgovor dok je radila svoj specijalitet, jaskanske štruklje.
Tradicija se nastavlja...
Naime, nema čovjeka u široj okolici Jastrebarskoga koji nije probao ili naručio njezine kolače.
- U jaskanskom kraju tradicija je izrada domaćih kolača, pa su na njima odgajane mnoge generacije mladih, koji danas znaju i cijene tu tradiciju te uživaju u njoj, tako da se vjenčanja, krstitke i rođendani ne mogu zamisliti bez domaćih kolača, a tradicija se nastavlja s mnogobrojnim mladim praktikantima koji kod mene prolaze naukovanje – rekla je Nadica, koja i sama obožava slatko.
Dodala je kako izrada kolača, osim recepta i posebne pažnje, zahtijeva znanje i ljubav.
- Omiljene su mi tradicionalne slastice, salenjaci, gibanice, paprenjaci, greblica ili copanjek, a najdraži su mi štruklji. To je tradicionalni kolač koji se u našem kraju izrađuje stotinama godina – kaže nam ova slastičarka, koja obožava štrukle sa slatkim punjenjem, i to od višnje.
Pojasnila nam je da to, u narodu znano i cijenjeno nacionalno jelo, zapravo potječe iz toga kraja.
- U Jaski su oni morali biti tanki. Tijesto mora biti rađeno na 40 stupnjeva da se suši. Kad se jedu, moraju biti hrskavi. Zagorci su poslije brendirali svoju verziju, no to nije to. Ovi slani štruklji, koje radimo sa sirom, dobri su ako uz njih, recimo, pijete vino. Sir je dobar kao prijelaz jer neutralizira okuse, pa možete nastaviti degustaciju – kaže nam iskusna Nadica.
Svoje sposobnosti i tajne dobrih štruklji ne skriva nego diljem Hrvatske rado pokazuje tehnike razvlačenja tijesta i punjenja. To doslovno radi na štandu, kraj kojeg ima postavljen stol za rad.
- Prezentacije radim na licu mjesta i na štandu nastane tolika gužva zainteresiranih domaćih i turista da ne mogu svi doći na red. To je i jedino pogodno za toplo vrijeme jer je vrlo važno za štruklje da je što viša temperatura kad ih radimo, da se ta kora suši – kaže Nadica.
Kolači traženi na vjenčanjima
No nije uvijek radila taj posao. Školovala se za krojačicu, a kad je napunila 18 godina, shvatila je da joj životni put nije biti na jednome mjestu i raditi isto. Svjesno je željela, kaže nam, mnogo se više dati i žrtvovati za obitelj, kraj i domovinu.
- Splet okolnosti i strah da ne opstanem kao mlada poduzetnica tjerali su me da radim još neke interesantne poslove. Bili su to proizvodnja cvijeća, organiziranje raznih manifestacija, modnih revija s poznatim glumcima i kreatorima te humanitarnih akcija. Otvaranje prve, pa i druge, privatne trgovine stvorili su novo iskustvo i izazov. Zadnjih petnaestak godina posebno mjesto u mojem poslu zauzima izrada kolača. Tad sam već imala kompletnu ponudu za mladence – kaže nam Nadica.
I danas su njezini kolači veoma traženi na vjenčanjima, a bude ih od 25 do 30 vrsta. Tko uspije rezervirati ovu obrtnicu za svoj najljepši dan doslovno je srećković. Naime, godišnje se može posvetiti i odraditi tek 20 vjenčanja. Toliko joj drugi poslovi dopuštaju.
- Najizazovniji poslovi pri proizvodnji kolača su vjenčane torte, za koje ukrase radim najviše rukom i za koje su potrebni određena vještina, iskustvo te primjena novih tehnologija. Mnogi kupci iznenade se izgledom i kažu da je ispalo iznad očekivanog – opisuje Nadica, čija su slatka čuda dobila mnogobrojne nagrade na natjecanjima slastičara.
'Nisu se zasitili mojih kolača'
U svemu joj uvelike pomaže i obitelj, pogotovo kad ima veće narudžbe. No ni oni nisu imuni na čari mamine kuhinje.
- Prvo što djeca pitaju kada dođu doma je: 'Gdje je mama?'. Drugo pitanje je 'Je li koja narudžba gotova?'. Nisu se zasitili mojih kolača – navodi kroz smijeh Nadica i dodaje kako je sretna što se u poslu može osloniti na svoje zaposlenike.
- U mojoj proizvodnji rade izuzetno spretne i marljive djelatnice koje me mogu zamijeniti u svim trenucima i omogućiti mi barem mali odmor, iako ga mi poduzetnici vrlo malo koristimo. Moram priznati da sam na kraju svakog radnog dana jako umorna. Jedva dođem do kreveta i govorim kako ću prestati ovako puno raditi. No čim se probudim, imam deset novih ideja vezanih za posao. I tako već 36 godina – priznaje nam obrtnica.
Njezin životni moto je, kaže nam, "ostavi nešto iza sebe sljedećim generacijama". Mladim obrtnicima poručuje da budu hrabri, da imaju volju, ideju, viziju i cilj te da nikad ne posustaju.