Kad se nauživate splitske rive, najbolje vam je skrenuti na Trg braće Radić. Treba hodati samo ravno i za nekoliko minuta stići ćete u Bosansku ulicu, pred slastičarnicu Tradicija.
Ako imate sreće, nećete dugo stajati u redu, ali to će vam biti prvi znak da ljudi znaju kako će im se isplatiti. Ukusne slastice, pogotovo tradicionalne, obožavaju i stari i mladi, a vlasnik, slastičar Dražen Kirigin, kaže da čak više vidi mlade jer im je lakše doći pješice do njih.
- Najponosniji sam na to da su ljudi spremni čekati u redu i po sat ili dva na sirnicu. No teško mi je odgovoriti na koji sam konkretno kolač najponosniji, prema svakom se odnosim s dužnim poštovanjem i uvijek razmišljam kako ga poboljšati i prilagoditi novim naraštajima - rekao nam je Kirigin na početku razgovora.
Iza njega su godine rada
Naime, Kirigin je u srpnju bio među pet laureata te je dobio najprestižnije priznanje Hrvatske obrtničke komore, statuu "Zlatne ruke" s poveljom, koja se dodjeljuje za dugogodišnji uspješan rad u obrtu i izniman doprinos razvoju hrvatskog obrtništva. To samo dokazuje kako ga drugi vide, a iza svega stoji mnogo truda i godina rada.
- Iskreno, nisam očekivao nagradu, ne radim svoj posao s ciljem da dobijem bilo kakvu nagradu, ali sam izuzetno počašćen time što drugi ljudi misle kako sam je trebao dobiti. Plaketu ću, naravno, držati u slastičarnici - kaže nam ponosno slastičar, koji svog sebe daje kako bi nastavio tradiciju Tradicije.
Slastičarnica je inače stari obiteljski obrt. Osnovana je davne 1937. godine. Dražen se u posao uključio 1984. i vlasnik je zajedničkog obrta koji vodi s rođakom Miroslavom Kiriginom. Poslu se učio od oca i uspjeli su ga održati na istoj lokaciji od osnutka. Jedino što se svih tih godina mijenjalo bilo je ime. Od osnutka je obrt nosio naziv Madleni, a 70-ih godina prošlog stoljeća on je promijenjen u Tradicija.
- Moj pokojni otac Vinko početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća već je bio u starijoj dobi, pa je s njegove strane prirodno razmišljanje bilo da ga naslijedim u poslu budući da mu nije ostalo previše vremena za donošenje prijelomnih odluka. Naravno da je na mene vršio određeni pritisak, no iako sam početkom osamdesetih bio još vrlo mlad, shvaćao sam da će se na mene prenijeti uhodan posao s respektabilnom reputacijom na tržištu. A osim toga volim jesti kolače i izgleda da sam od oca naslijedio slastičarski talent - iskreno govori Kirigin o svojim obrtničkim počecima.
Dodaje kako je htio krenuti u drugom smjeru, čak je neke planove i realizirao, no uvijek mu je u glavi bila misao o tome da mu je otac u slastičarnicu uložio cijeli život. Bio je, kaže, dužan njegovati i održavati obrt kako najbolje zna.
- Osim osjećaja odgovornosti prema obiteljskom poslu, važno je to što smo kao obitelj prepoznati u gradu po slastičarnici, pa se može reći da sam u tom prepoznavanju donekle pronašao smisao vlastitog postojanja - kaže Kirigin, koji otkriva da sa slatkim počinje i svoj dan.
- Trenutno najradije ujutro pojedem Danac Cimet (cimet rolicu), a kad je sezona sirnica, svaki dan donesem jednu doma i pojedem u kombinaciji s bijelom kavom - kaže veseli Kirigin.
Smatra kako je izrazito važno da se sačuvaju stari recepti.
- Mislim da smo kao turistička zemlja previše krenuli u smjeru ugađanja gostima, a zanemarili svoj mediteranski stil pripremanja jela i kolača, koji je vrlo dobar - kaže Kirigin, koji je otišao korak dalje pa tradicionalne slastice prezentira i na profilu slastičarnice na Facebooku. Snimio je i nekoliko videa da bi svima iz prve ruke dao savjete kako nešto napraviti i, naravno, zasladiti se.
- Ljudi pozitivno reagiraju na moje objave o pripremanju tradicionalnih starinskih slastica, što bi trebao biti signal svima da se potrudimo sačuvati svoje autohtone kolače, kao i jela - kaže slastičar.
Rado ispunjava 'slatke' sne
Osim što se bavi tradicionalnim slasticama, radi po narudžbi. Mladenke vrlo dobro znaju koje će se njegove torte svi sjećati, a ispričao nam je da je jednom prilikom nekoj djevojci ispunio životni, slatki, san.
- Najveći izazov bio je napraviti jedan krokant za vjenčanje, još tamo devedesetih, kad je mladenka zacvrkutala da želi krokant na katove izgledom isti kao što je svadbena torta u spotu 'November Rain' Guns N’ Rosesa. Uspio sam je replicirati, sa svim stupićima, s tim da je moj krokant bio još veći od originalnog. Potrošio sam više od 12 sati kako bih ga izradio. Reakcija je bila da su sve buduće mladenke htjele isti takav krokant - prisjetio se Kirigin.
Velike narudžbe, kaže, stižu i sezonski. Tako prije svakog Uskrsa, odnosno Velike subote, da sve od sebe kako bi zadovoljio potražnju za sirnicama. Odmora, kaže, u ovom poslu je malo. On kao šef, kaže, također mora obaviti sve zadatke, pa još i više.
- Biti sam sebi šef naoko je lijepo, u smislu da nemate nikoga tko će vam određivati kad ćete ustati i što ćete raditi, ali to je samo ugodan privid. I dalje moram ustati na vrijeme i moram odraditi sve što me čeka - kaže nam i priznaje da mu je teško odrediti koliko vremena provodi na poslu jer ne radi samo jedan posao.
- Ujutro sam u proizvodnji, nakon toga moram obaviti narudžbe repromaterijala i slično, pa moram otići sam po neku robu koju želim imati a dostava ne postoji. Nakon toga slijedi informatički dio, skidanje utržaka sa servera, unošenje artikala i količina u lager materijala. Ukratko, obrtnici koji upravljaju u cijelosti obrtom moraju računati s tim da će imati obveza tijekom cijelog dana, no svakako će imati vremena ručati na miru, pa i izaći navečer na piće - kaže nam obrtnik i dodaje kako je bitno i prenijeti znanje o poslu koje ima. Sve dijeli s obitelji, no ne pritišće ih.
- Kad govorim o svojem poslu i načinu na koji ga vodim, moram reći da je izrazito važno prenijeti znanje upravljanja ovakvim sustavom kakav je obrt, odnosno slastičarnica. Nasreću, u kući uvijek razgovaramo o tekućim događanjima, pa članove obitelji fragmentarno uvodim u detalje upravljanja poslom, bez velikog pritiska - kaže nam i preporučuje svima koji žele u obrtničke vode da marljivo uče sve što im može pomoći. Osim što će tako dobiti na vremenu, otkriva da ljudi tako mogu smanjiti troškove poslovanja.
- Svima koji žele postati obrtnici preporučujem da se naoružaju znanjem jer, osim svojeg zanimanja, moraju biti dobro informatički pismeni, moraju se dobro razumjeti u knjigovodstvo, a i vrlo je poželjno da znaju obavljati sitne popravke. Što više znanja imaju, manje će imati zastoja u poslu jer će biti u stanju na licu mjesta rješavati probleme, a ne čekati na majstore, koje je ovih dana vrlo teško pronaći - kaže Kirigin.