Sigurni smo da ste se nekolicinu puta u životu pronašli u situaciji da ste krenuli iz jedne u drugu prostoriju pa se onda ,,izgubili'', jer vam nije bilo jasno što ste u njoj trebali obaviti. Ili biste krenuli u kupnju i zaboravili ono osnovno - novčanik. Iako bismo ovo pripisali slabom pamćenju i zaboravnosti, znanstvenici s priznatog Sveučilišta Notre Dame proveli su istraživanje u kojem su došli do otkrića da su za sve kriva - vrata.
Eksperiment u videoigrici
Psiholozi Gabriel Radvanski, Sabine Krawietz i Andrea Tamplin, ovaj su eksperiment proveli tako što su dvjema grupama dali da igraju videoigru u kojoj su se kretali pomoću tipki sa strelicama. U igrici su prilazili stolovima na kojima su se nalazili razni predmeti te je njihov zadatak bio odnijeti ih s jednog na drugi, a na svakom bi se idućem nalazio novi predmet.
Stolovi su se nalazili ili u istoj ili u različitoj sobi, a udaljenost koju su sudionici prelazili do svakog bila je jednaka. Također, predmete su nosili u virtualnoj torbi, ali ih nisu mogli vidjeti.
S vremena na vrijeme ispitivali su ih o tome znaju li koji predmet nose, a kao što je bilo pretpostavljeno, njihovi su odgovori bili sporiji i neprecizni kad su prolazili kroz vrata i išli u novu sobu.
Dokazi i u stvarnom svijetu
Radvanski je s kolegama proveo ovaj eksperiment i u stvarnom okruženju. Zadaci su bili gotovo jednako postavljeni kao i u videoigri. Udaljenost između stolova u istim, ali i različitim sobama, bila je jednaka, no virtualne su torbe bile zamijenjene kutijama za cipele. Tako sudionici nisu mogli u njih viriti i vidjeti o kojem je predmetu riječ, zbog čega varanje nije bilo moguće.
Rezultati su bili gotovo identični eksperimentu u virtualnom svijetu, samo što je razlika između ove dvije grupe u stvarnosti bila izrazito velika. Ispitanici koji su prolazili kroz vrata kako bi došli do stola i odložili predmet lošije su odgovarali na pitanje o tome koji predmet nose nego oni koji su predmet nosili u istoj sobi.
Jesu li zaista kriva vrata?
Sasvim sigurno, tzv. doorway effect, odnosno ,,efekt vrata'', uistinu je dokazao kako prolazak kroz vrata ''briše'' našu memoriju. No je li uistinu problem u vratima ili je ljudima lakše zapamtiti stvari u prostoriji u kojoj su dobili informacije? Kako bi odbacili ovu pretpostavku, psiholozi su izveli i treći eksperiment.
Neki su sudionici prolazili kroz jedna vrata da bi ušli u novu prostoriju, a zatim su se vraćali u prethodnu prostoriju kroz druga vrata. Prema pretpostavci o lakšem pamćenju stvari na mjestima na kojima se dobivaju informacije, povratak u prostoriju u kojoj su uzeli predmet trebao im je vratiti sjećanje, no nije.
Zašto do toga dolazi?
Efekt praga zapravo nam govori o tome kako na pamćenje ne utječe samo koliko smo obratili pozornost na nešto ili se potrudili zapamtiti. Mozak čuva informacije sve do onog trenutka dok ne procijeni da nam više ne trebaju te ih zamjenjuje novim. U suprotnom naš bi um bio pretrpan velikom količinom podataka.
Ipak, tehnologija nam je danas omogućila da se o nekim stvarima više ne moramo brinuti. Primjerice, kako bismo izbjegli zaboravljanje novčanika s karticama pri odlasku u prodavaonicu, nova aplikacija RaiPay omogućuje nam da sve prebacimo u digitalni svijet. Tako njome možemo plaćati mobitelom - beskontaktno, sigurno i jednostavno, koristeći RBA Mastercard i Visa kartice.