Automobil naših baka i djedova, a potom i roditelja bio je Citroenovo ružno pače – spaček (Citroën 2CV). Zamišljen kao francuski odgovor na njemačku bubu, masovno se proizvodio sredinom stoljeća. Mnogi su se u početku zezali da nalikuje kišobranu na kotačima, no spaček je bio pouzdaniji nego što je izgledao. Tvrdilo se da je vožnja u njemu toliko sigurna da se ni jedno jaje u košari neće razbiti nakon vožnje u njemu. Spaček je bio i jedan od prvih automobila kojemu su ciljna skupina bile žene, koje su nakon Drugog svjetskog rata bile novi vozači na cestama. Za malu cijenu nudio je mogućnost vožnje u kabrioletu. Možda se sjećate i da su ga popularizirale reklame s cvjećaricama u spačekima natrpanima cvijećem. Postao je dio avangarde, a reklame su sugerirale da Spaček „nije auto, već stil života!“. Bio je to i automobil za mlade, jeftin i skroman, idealan i za gradske i za seoske ceste. Voljeli su ga buntovnici i intelektualci pa si uvijek mogao reći da ga voziš zbog umjetnosti, a ne zbog manjka novčanica u novčaniku.
 

Svi teže boljem životu, a u našem djetinjstvu znak uspjeha bio je posjedovati fićeka, popularnu Zastavu 750. Bio je inspiriran njemačkom Volkswagen Bubom, a licencira je talijanski Fiat. Bio je to automobil stvoren za svakog čovjeka u gradu, bio on pekar, bankar ili učitelj. Fićek je bio neizbježan jer su ga koristile policija, hitna i vojska. U „Našem malom mistu“ fićo je bio predmet žudnje glavnih likova. Njegovu je verziju imao i grčki biznismen Aristoteles Onassis u sklopu svoje jahte. Odrezanog krova i vrlo kompaktan, bio je simpatičan i idealan auto za plažu. Posjedovanje fiće bilo je pitanje statusa, a njegove mane bile su predmet ljubavi vlasnika. Tako se o njemu pričalo da je osmišljen za pet osoba - jednu da ga vozi, a četiri da ga guraju.

Svi se pretvaramo da ne znamo što su Lade, no one su treći najprodavaniji auto u povijesti iza modela T i Bube. Ladu su reklame slavile kao neuništiv automobil, no to je vrijedilo samo dok je stajao u garaži. Poznati auto, također baziran na talijanskom Fiatu, bio je ružniji iznutra nego izvana. Lada ili takozvani "jugoslavenski Mercedes" našim je djedovima bila poznata kao automobil direktora i političara. Puno je trošio i često se kvario, ali kvarovi nisu bili skupi za razliku od današnjih automobila čije je održavanje nerijetko skuplje od rate koju za njega plaćamo. Iako su brzo zaboravljene u osamdesetima, na našim su se prostorima ipak zadržale jer su bile „skupi automobil za mase“.

Spačeke i fićeke na cestama kasnije je zamijenila peglica. Još jedan "autić" baziran na Fiatu, postao je najpopularniji automobil osamdesetih, osobito u Poljskoj, čiji je "nacionalni simbol". Peglica je bila jeftina, malo je trošila i lako je bilo naći parkirno mjesto za nju. Popularne peglice ostale su dugo na cestama, a slavnima je njezin prepoznatljiv oblik i danas fora. Primjerice, Toma Hanksa toliko se dojmila da se u svakoj prilici, snimajući po Europi, slikao kraj jedne. S vremenom je skupina obožavatelja prikupila novac i poklonila mu je. Peglicu si uvijek mogao čuti prije nego ju vidiš zbog zvuka njezina specifičnog motora koji je zvučao poput kašljanja. Vožnja njome bila je zabavna jer je auto bio slika i prilika problematičnog starog automobila – nikad ne bi upalio od prve, volan je previše reagirao, a dijelovi su se brzo trošili. Imala je i štosan naziv, "vešmašina na kotačima", jer je bila laka, pa ju se po potrebi moglo nositi, a popraviti se mogla uz pomoć običnog alata. Bez problema ju se može usporediti sa starijim kućnim aparatom koji je trebalo lupiti šakom nekoliko puta prije nego što bi proradio.

Na ovom se popisu mora naći i kultni Yugo, koji je Zabranjeno pušenje proglasilo čudom svijeta i glavnim simbolom mitske nostalgije. Jugić je postao simbol osamdesetih godina, a nadilazio je svoje partnere na cestama kvalitetom svoje unutrašnjosti. Ovisno o godini proizvodnje, nije ga bilo potrebno često popravljati za razliku od drugih vozila na cesti u to vrijeme. Zastave su se pokušavale izvoziti i van, pogotovo u SAD gdje je jedno vrijeme čak darivan besplatno uz kupnju skupljeg automobila. Iako su zbog čestih kvarova mnogi nazivali jugića najgorim automobilom, na ulicama naših gradova viđani su donedavno. Svatko u široj obitelji ima barem jednu osobu koja od jugića nije odustajala, pa joj je uz redovito održavanje i ulaganje potrajao desetljećima. Danas je ostao zapamćen kao jeftin i lojalan automobil pod uvjetom da si se dobro brinuo za njega.

Stari su automobili možda imali svoje nedostatke, ali bili su i ostali simbol jednog drugog doba. Osim toga, ako si se dobro brinuo za njih, trajali su desetljećima. Kvarovi koji bi se ukazali s vremena na vrijeme bili su manji i nisu dovodili do ozbiljne financijske krize. Na (ne)sreću, današnji automobili nisu poput fićeka ili peglice koje si, ako bi "štekali", lako mogao "poštimati" i zahtijevaju puno više brige i pažnje oko svakog detalja. Redovito mijenjanje ulja i održavanje vozila općenito spriječit će mnoge nezgode na putu prema moru ili vikendici, a kvalitetna goriva poput Ina Class Plus smanjit će probleme s motorom te omogućit optimalnu potrošnju i stabilan rad. Provjerite i preporuke svog proizvođača za održavanje. Brojni automobili iz našeg djetinjstva potrajali su dugo jer se imalo više vremena za kvalitetno i preporučeno održavanje.