Prema Zakonu o fiskalizaciji u prometu gotovinom ona je skup mjera koju provode obveznici fiskalizacije kako bi se omogućio efikasan nadzor ostvarenog prometa u gotovini. Pritom se kod prometa gotovinom misli na plaćanje za isporučena dobra ili obavljene usluge novčanicama ili kovanicama, karticama, čekom ili drugim sličnim načinima plaćanja izuzev plaćanja na transakcijski račun kod banaka.

Tko su obveznici?

Obveznici fiskalizacije su oni koji su obveznici poreza na dohodak po osnovi samostalne djelatnosti (tzv. obrtnici „dohodaši“, paušalisti, slobodna zanimanja, domaće radinosti i sporedna zanimanja) odnosno svi oni koji su upisani u registar poreznih obveznika i na neki način plaćaju porez kao obveznici poreza na dohodak.

Drugu skupinu čine oni koji su obveznici poreza na dobitak (uglavnom su to pravne osobe, ali mogu biti i fizičke – tzv. obrtnici „dohodaši“) pri čemu treba istaknuti da su to obveznici poreza na dobit koji su ujedno i obveznici izdavanja računa. To je važno naglasiti jer u nekim slučajevima ne postoji obaveza izdavanja računa što znači da nema ni fiskalizacije. Povrh toga, bitno je znati da status PDV-a, neovisno o tome je li netko u sustavu PDV-a ili nije, ne utječe na fiskalizaciju. Naime, obveznici fiskalizacije mogu biti i oni koji nisu obveznici PDV-a ako su u nekoj od prethodno navedenih skupina.

Tko nije obveznik fiskalizacije?

Po pitanju fizičkih osoba, obveznici nisu oni koji ostvaruju dohodak iznajmljivanjem soba i postelja turistima te iznajmljivanjem poslovnog ili stambenog prostora. Iako su to fizičke osobe i plaćaju porez na dohodak, specifični su jer ostvaruju dohodak od imovine, a ne od samostalne djelatnosti. Fiskalizacije su oslobođeni i oni koji obavljaju specifičnu djelatnost kao što su:

• Prodaja karata i žetona za cestovni lokalni linijski prijevoz putnika u javnom prometu, zračnom, željezničkom i pomorskom prometu
• Naplata cestarine
• Punjenje naftnim derivatima aviona na avioservisima
• Prodaja vlastitih poljoprivrednih proizvoda na tržnicama i otvorenim prostorima (klasični OPG-ovi koji vode knjige kao obveznici poreza na dohodak, a prodaju isključivo vlastite proizvode)
• Prodaja proizvoda i/ili usluga u poštanskom prometu
• Zaprimanje uplata za sudjelovanje u igrama na sreću i zabavnim igrama
• Prodaja robe ili usluga putem prodajnih automata
• Pružanje bankovnih usluga i usluga osiguranja
• Prometi ostvareni preko mjernih instrumenata (el. energija, plin i slično)
• Provođenje zdravstvene zaštite (participacija)

Međutim, obavljate li istovremeno više djelatnosti, zapamtite da jedna ne isključuje drugu. Naime, ako ste vlasnik OPG-a koji prodaje vlastite proizvode ne podliježete fiskalizaciji, no ako istovremeno vodite ugostiteljski objekt tada ste obveznik fiskalizacije za ugostiteljske usluge. 

Razlika između fiskalizacije i fiskalizacije izdavanja računa

Svi koji su obveznici poreza na dohodak ili dobit, obveznici su fiskalizacije, ali možda nisu svi ujedno i obveznici fiskalizacije izdanog računa. Izdavanje računa je potrebno fiskalizirati samo onda kada se naplaćuje gotovinom, a ako izdajete račun koji se ne naplaćuje u gotovini već isključivo izravnom uplatom na vaš žiro račun, tada ga ne morate fiskalizirati. Pritom je važno znati da se prema Zakonu o fiskalizaciji gotovinom smatra plaćanje novčanicama ili kovanicama, kreditnim ili debitnim karticama, čekom i sličnim načinima plaćanja, dok se jedinoizravna uplata na transakcijski račun ne smatra plaćanjem gotovinom. To znači da se svi računi koje izdajete kupcu moraju fiskalizirati, osim ako kupac izravno ne uplati novac na vaš žiro račun.

Plaćanje gotovinom vs. plaćanje gotovim novcem

Iako se to može činiti zbunjujućim jer gotovinsko plaćanje obično smatramo plaćanjem novčanicama i kovanicama, to se prema definiciji ipak razlikuje. Naime, plaćanje novčanicama i kovanicama smatra se plaćanjem gotovim novcem, dok se pod plaćanje gotovinom (uz novčanice i kovanice) podrazumijeva i plaćanje kreditnim i debitnim karticama, čekovima i sličnim načinima.

Naplaćujete li proizvod ili uslugu u gotovini, na računu se mora nalaziti:

• Vrijeme izdavanja računa (sat i minuta)
• Oznaka operatera
• Način plaćanja
• Jedinstveni identifikator računa (JIR)
• Zaštitni kod izdavatelja (ZKI)

Naplaćujete li ipak putem transakcijskog (žiro) računa, izdani račun mora sadržavati samo vrijeme izdavanja, oznaku operatera i način plaćanja.