Mnoge zemlje središnje i istočne Europe 2000-ih su počele podizati zakonski utvrđenu dob za odlazak u mirovinu te provele mjere za veće poštovanje zakonskih odredbi o odlasku u mirovinu i obvezi plaćanja mirovinskih doprinosa. Ujedno su postrožile odredbe o dobivanju prijevremene i invalidske mirovine te proširile razdoblje za izračun mirovine - što je trebalo motivirati na plaćanje doprinosa.
- U drugoj polovici 1990-ih Poljska i Mađarska uvele su i osobne mirovinske račune u privatnom sustavu kapitaliziranog osiguranja definiranih doprinosa. Taj je model uvelike poslužio drugim zemljama, pa i Hrvatskoj, u provedbi njihovih mirovinskih reformi - prisjeća se samih početaka mirovinske reforme dr. sc. Predrag Bejaković s Instituta za javne financije.
Kako bi se jaz između uplata i isplata u sustavu međugeneracijske solidarnosti smanjio, Hrvatska je 2002. godine provela mirovinsku reformu, kojom je počeo prelazak na sustav koji se temelji na individualnoj kapitaliziranoj štednji (obavezni 2. i dobrovoljni 3. mirovinski stup).
Umirovljenici vs. korona kriza
Ne trebaju nam statistički podaci kako bismo znali da umirovljenici u Hrvatskoj loše žive. Međutim, zanimalo nas je kako će korona kriza utjecati na sadašnje umirovljenike, ali i čemu se mogu nadati oni budući.
- Umirovljenicima je slaba utjeha kako će se njihov položaj u odnosu na zaposlene i nezaposlene najmanje pogoršati. Vlada često ističe kako su mirovine sigurne, ali uz veliki pad bruto domaćeg proizvoda, posve je jasno kako će prikupljeni doprinosi biti još manje dovoljni za pokriće mirovinskih rashoda. Zato će trebati povećati ionako velike transfere iz proračuna središnje države (koji sad iznose gotovo polovicu rashoda) za pokriće mirovinskih rashoda – kaže dr. sc. Bejaković.
Što se tiče posljedica korona krize na prvi stup, to se lako može projicirati budući da na to utječe kretanje broja radnika – osiguranika u odnosu na broj umirovljenika te aktualna vrijednost mirovine. Međutim, kad je u pitanju sustav kapitalizirane štednje, dr. sc. Bejaković kaže kako bi davanje određenih procjena na osnovi jedne ili tri loše godine bilo vrlo nezahvalno.
- Ne može se pouzdano procijeniti hoće li se te teškoće produbiti i/ili potrajati, odnosno hoće li fondovi vrlo brzo povratiti ono što su izgubili. Zato se ne može znati što trenutni pad prinosa točno govori za kotiranje mirovinskih dionica u obveznim fondovima, ali poznato je, ponajviše na temelju iskustava i krize iz 2008., kako ulaganja u poslovne udjele na dugi rok mogu biti vrlo otporna te ostvaruju zavidne prinose. Zadnji podaci govore kako su anualizirani prinosi od početka rada za 10. mjesec 2020. otpočetka rada fondovi za kategoriju A 6,29%, kategoriju B 5,34%, a za kategoriju C 5,20%, što je stvarno zavidno.
Mladi umirovljenici i specifičnosti sustava
Jeste li znali da u Hrvatskoj ljudi odlaze u mirovinu relativno mladi? Upravo je to jedan od utega koji opterećuju mirovinski sustav. Dr. sc. Bejaković smatra da bi dobna granica za odlazak u mirovinu trebala biti 67 godina.
- Krajem 2018. novi starosni umirovljenici odlazili su u mirovinu sa 62,5 godina - muškarci sa 63 godine i pet mjeseci a žene sa 61 godinom i četiri mjeseca - to je dugo prosječno korištenje mirovine: starosni umirovljenici 21 godinu, muškarci gotovo 19 (18 godina i 11 mjeseci), a žene 28 godina i tri mjeseca - konstatira naš sugovornik.
Ranom umirovljenju pridonijela je i široka definicija invalidnosti te povlaštene mirovine, ali i atipični prekarni oblici zaposlenosti, poput sezonskog rada ili rada na određeno vrijeme i slabe povezanosti doprinosa i mirovine, što rezultira ili neplaćanjem doprinosa ili prijevremenim umirovljenjem.
Da bi se situacija počela popravljati, svakako treba ukinuti poticaje za rano umirovljenje i smanjiti broj invalidskih umirovljenika, ali i odlučno dokinuti predrasude o slabijoj produktivnosti starijih radnika te mjerama cjeloživotnog obrazovanja i osposobljavanja, smatra dr. sc. Bejaković.
- Pogrešno je misliti kako će se zapošljavanjem starijih smanjiti prostor za zapošljavanje mlađih ljudi jer broj radnih mjesta u gospodarstvu nije nepromjenjiv. I možda se čini kontradiktornim da Vlada s jedne strane potiče dulji ostanak na tržištu rada uvećanjem mirovina, a nezaposlenost mladih nam je visoka, no dr. sc. Bejaković tumači kako jedno ne isključuje drugo.
Povratak na staro - kardinalna pogreška
Određeni ekonomisti smatraju kako se treba vratiti sustavu međugeneracijske solidarnosti, no naš sugovornik se ne slaže. Dapače, mnogo je prostora za izmjene postojećih zakona unutar trodijelnog sustava, s naglaskom na važnost kapitalnih ulaganja.
- Tu postoji vrlo visoka razina neznanja i nerazumijevanja. Moguće kritike na kapitalizirano mirovinsko osiguranje obično su vezane uz ideološku nesklonost prema privatizaciji socijalnih prava kao što je mirovinsko osiguranje te uz smanjenu ulogu države u tome, visoke tranzicijske troškove, slab i/ili nesiguran povrat te visoke naknade mirovinskih društava - kaže dr. sc. Bejaković.
Naš sugovornik podsjeća kako su na samom početku uvođenja mirovinske reforme, 2002., optimistične prognoze govorile o mogućim prinosima obveznih fondova od 2% iznad stope inflacije.
- Hrvatski obvezni mirovinski fondovi (OMF) ostvarili su daleko zavidnije rezultate, bez obzira na to što je tijekom promatranog razdoblja globalno i hrvatsko tržište kapitala pogodila najveća gospodarska kriza. Osim toga, anualizirani prosječni prinosi domaćih obveznih mirovinskih fondova od vremena osnivanja do 2019. godine ostvareni su na razini gotovo 5,7% za najbrojniju kategoriju B, što pokazuje da se ispunjavaju najvažniji ciljevi mirovinske reforme pokrenute 2002.
Dr. sc. Bejaković tvrdi kako su prinosi hrvatskih mirovinskih fondova među višima u regiji i Europi. Primjerice, njemački mirovinski fondovi ostvarili su od 4 do 5 posto prinosa, austrijski 6,6%, a hrvatski 8,6%.
Budućnost je u reformama
Nema sumnje kako su drugi i treći stup vrlo važni u poboljšanju materijalnog položaja današnjih aktivnih građana, budućih umirovljenika.
- Bitno je očuvati drugi stup jer je mirovinska reforma ustvari jedina reforma koju smo završili u Hrvatskoj i moguće koristi od njegova ukidanja bile bi mnogo manje od dugoročno nastalih šteta te opterećenja novih generacija, koje možda još nisu niti rođene - kaže dr. sc. Bejaković.
Naš sugovornik smatra kako se dobrovoljno mirovinsko osiguranje nedovoljno koristi jer cilj takvog modela upravo je povezan sa što većim mirovinama u budućnosti. Građani u ovom tipu štednje imaju potpunu slobodu odlučivanja o tome hoće li se osigurati ili ne, mogućnost osiguranja u dva ili više dobrovoljnih mirovinskih fondova, mogućnost izbora mirovinskog programa, veću slobodu odlučivanja o imovini u koju će se investirati doprinosi, šire mogućnosti ugovaranja vrste i oblika mirovine. Visina mirovine u drugom i trećem stupu izravno ovisi o visini uplaćenih doprinosa, a to je u skladu s načelom definiranih doprinosa.