Ponekad nas životni putevi odvedu na različite strane grada, države ili planeta. U ovo blagdansko vrijeme, dok je najuža obitelj na okupu, bakama i djedovima koji su u domovima za starije teško je jer ne mogu biti sa svojim voljenima. Posjetili smo Dom za starije i nemoćne Sisak, koji ima više od 240 korisnika. Razgovarali smo s korisnicima doma - Ilijom, Milkom, Marijom i Ivankom. Neki od njih ondje su već godinama, a neki su novi korisnici. No nešto im je svima zajedničko. Njihova obitelj kilometrima je daleko, pa u ovo blagdansko vrijeme nisu uspjeli zagrliti svoju djecu ni unuke. Međutim, uz pomoć današnje tehnologije bar su malo ublažili svoju nostalgiju zbog razdvojenosti.
Talenata ne nedostaje
Ilija je korisnik doma već pet godina. Njegova su strast, kako kaže, pisanje pjesama i sanjarenje. Iduće godine proslavit će 90. rođendan, kojemu se već sad raduje cijela ekipa. Svoj radni vijek odradio je u pošti, nekoliko godina u Zagrebu, a zatim u Vinkovcima. Ima sina i dvije unuke u dalekoj Australiji. No ni ta udaljenost ne sprečava ga da se s njima čuje i vidi gotovo svaki dan.
- Moji su 2000. godine otišli u Australiju. Ovdje nigdje nisu mogli dobiti posao, a u Hrvatsku nisu uspjeli doći već tri godine. Zato se sad gledamo preko tableta. I onda se osjećam kao da smo svi zajedno. Gledamo se i smijemo se. Ja njima napišem neku pjesmu i pročitam, a unuke me bodre: 'Piši, deda', kažu mi - smije se Ilija.
U ovo blagdansko vrijeme zna nedostajati obitelj. Ali Ilija nam kaže: "Kad nam je najteže, onda sjednemo i zapjevamo".
Potpora i povezanost
Ovim djedovima i bakama život u domu jednostavno je lijep. To nam potvrđuje i Milka, koja je u ovom domu već osam godina. Cijeli je život radila u željezari u Capragu. Rođena je u Sisku, a ondje je htjela i ostati. Nije usamljena jer ima cimericu, koja joj je, kako kaže, kao sestra. Čak su dobile i nadimak u domu. Zovu ih "prst i nokat". Tijekom korone posjeti u domovima bili su zabranjeni, pa joj nitko od obitelji nije mogao dolaziti. Nasreću, tehnologija je spasila stvar!
- Došli su nam tableti i bila sam presretna. Prva sam se spustila u predvorje kako bih vidjela svoju unučicu preko videopoziva. Živi u Slovačkoj i tad sam je prvi put vidjela otkad se rodila - rekla nam je baka Milka.
Milka u domu zaista živi zdravo i aktivno. Osim što se svakodnevno bavi sportom, voli heklati i čitati, pa je često i u knjižnicama. Ali na jedan uspjeh posebno je ponosna.
- Sudjelovala sam u natjecanju iz domina. Nisam osvojila zlato, ali sam našem domu i svojoj ekipi donijela srebro – ponosno kaže Milka i dodaje kako je oduvijek imala dobar život. No sad joj je u domu zaista lijepo.
Koriste tablete i upućuju videopozive
Punih osam godina baka Marija stanuje u Domu za starije i nemoćne Sisak. Ona karta, pjeva u zboru i gleda serije. Najviše voli zabavnu glazbu, a najdraži su joj pjevači Petar Grašo i Ivan Zak. Dodaje kako joj nisu loši ni Marko Tolja i Sergej Ćetković. I njoj je obitelj kilometrima daleko. Marija ima dvoje praunuka u Njemačkoj, a ne voli putovati, pa kaže da ne zna što bi bez mladih i pametnih ljudi koji su izmislili tehnologiju. Jednog je praunuka ove godine prvi put vidjela preko videoveze i poslao joj je pusu. Kaže da je to velika ljubav.
- Od kada sam u domu, ne nedostaje mi toliko obitelj. Kad sam bila sama doma, bilo je grozno. Imala sam dvije tragedije u životu. Izgubila sam supruga 1990. godine, a nakon toga i kćer. I baš zbog toga nisam imala nikad ništa okićeno za blagdane. Jednostavno nisam imala volje. Sad nam je ovdje sve ukrašeno. Inače me praznici rastužuju, ali od kada sam u domu, više ne - priča nam Marija.
Iako je svatko od njih prošao ili prolazi kroz teške životne trenutke, odišu pozitivnom energijom. Ivanka, ili kako je zovu od milja - Iva, u ovom je domu najkraće.
- U dom sam došla jer sam bila bolesna. Prvo sam bila korisnica dnevnog boravka. Inače u tom boravku možete biti 2 ili 3 puta tjedno. Trenutno sam u grupi koja se zove Djeteline, a druga grupa su Suncokreti. U domu nam je vrlo lijepo, a Jasmina nam puno pomaže u kontaktu s najbližima. Jedan mi je unuk u Irskoj, pa je jedini način bio da komuniciramo telefonom i videopozivima - pojasnila nam je Ivanka.
Jasmina Šestan socijalna je radnica koja vodi tzv. dnevni boravak doma s mnogim aktivnostima. Osim što osmišljava razne igre i vodi radionice za korisnike doma, pomaže svima ostvariti kontakt s najmilijima putem tableta koje im je darovao Hrvatski Telekom.
- Putem tableta kontakt sa svojim obiteljima već je ostvarilo 20-ak korisnika. Sjaj u očima onih koji su se povezali putem videopoziva otkriva veliku sreću i jasan je dokaz poboljšanja kvalitete života. U tim trenucima ispunjena sam pozitivnim emocijama i zahvalna što sam im mogla pomoći da se ponovno spoje sa svojim najmilijima i lakše prebrode dane u izolaciji - priča Jasmina, koju korisnici zovu učiteljica jer im pomaže pri korištenju tabletom i otkriva im male tajne moderne tehnologije.
Volonteri HT-a također pomažu korisnicima domova u svim tehničkim pitanjima, ali i nude im svoje društvo ako se žele malo razgovarati i družiti .
- Reakcije korisnika vrlo su pozitivne i stvarno nas veseli što su hrabro prihvatili novu tehnologiju. Neki se tabletima koriste za mnogo više od poziva i zaista je prekrasno vidjeti da ne postoji dobna granica za učenje - rekla nam je voditeljica kluba volontera HT-a Nives Fakin.