Klimatske promjene pretvorit će više od 143 milijuna ljudi u klimatske migrante, barem ako je suditi prema izvještaju Svjetske banke iz 2018. godine. Većina te populacije napustit će područja poput supsaharske Afrike, južne Azije i Latinske Amerike, što su ujedno i tri područja koja će najviše pogoditi klimatske promjene. Nadolazeće migracije preselit će velik dio stanovništva u sljedeća tri desetljeća iz ruralnih područja u urbana područja, stoga ne iznenađujuće činjenica da će najsiromašniji ljudi u najsiromašnijim zemljama biti najteže pogođeni.
Drugo izvješće, ''Groundswell - Preparing for Internal Climate Migration'', ipak daje dozu optimizma te poručuje da bi se, ako svijet počne djelovati na vrijeme kako bi smanjio emisije stakleničkih plinova i ozbiljno se uključi u planiranje održivog razvoja, poplava „klimatskih migranata“ mogla smanjiti za 80%.
Što je s Europom?
Predviđa se da će klimatske promjene rezultirati većim sušama, poplavama, toplinskim valovima i drugim ekstremnim vremenskim uvjetima, kao i intenzivnijim olujama te porastom razine mora. Nažalost, takvo vrijeme ostavit će traga na poljoprivredi te ju, u nekim dijelovima svijeta, učiniti i nemogućom.
U studiji objavljenoj 2016. godine Michael Werz i Max Hoffman naglašavaju da se Europa nalazi u posebno izazovnom političkom položaju. Rastuća migracija iz Afrike - koja je uglavnom nezakonita - dugo je bila sporno pitanje u Europskoj uniji. Na temelju toga je i nastalo partnerstvo s Afričkom unijom kako bi se poboljšala sigurnost na moru i formalizirali putovi migracija. Fokus partnerstva bio je bolja koordinacija kako bi se smanjile ilegalne imigracije, no autori studije tvrde da ipak nije uloženo dovoljno truda i napora kako bi se suočili s temeljnim uzrocima migracija kao što su klimatske promjene, ruralni poremećaji i sukobi.
Trenutna migracijska kriza na Mediteranu potaknuta je građanskim ratom i nemirima u Siriji, Libiji i drugim mjestima. No Werz i Hoffman tvrde da njezini korijeni idu dublje. Budući da klimatske promjene utječu na osnovne uvjete okoliša kao što su oborine i temperature, to pridonosi učestalijim pojavama poplava, suša i drugih prirodnih katastrofa. Dugoročno gledano, ti će uvjeti uvelike promijeniti ruralna područja jer će utjecati na sektore kao što su poljoprivreda, stočarstvo i ribolov. Riječ je o čimbenicima koji istiskuju margine ruralnog života te prisiljavaju ljude da svoj dom potraže negdje drugdje.
S druge strane, klimatske promjene nisu jedini ili čak primarni uzrok migracija, ali su ipak važan čimbenik te ih se ne bi smjelo zanemariti. Čak i kad čujemo da migranti navode ekonomske probleme kao razlog zbog kojeg bježe iz zemlje, treba imati na umu da ovdje utjecaj klimatskih promjena često leži ispod površine. Primjerice, poremećaji u poljoprivredi uzrokovani sušama rezultat su povećanja cijena tih namirnica na tržištu.
Europska mapa klimatskih promjena
Zoi Environment Network je u suradnji Europskom unijom izradila mapu koja predstavlja potencijalne klimatske promjene koje će se dogoditi u Europi. Na njoj vidimo da Europu očekuju velike promjene, uključujući sve češće i intenzivnije oborine, toplinske valove, povlačenja ledenjaka i mijenjanje kopnenih ekosustava.
Uz to, treba imati na umu da takve promjene utječu i na zdravlje jer, kako se učestalost toplinskih valova u Europi bude povećavala, zdravstveni rizici povezani s toplinom i stopa smrtnosti zabilježit će porast. U srednjoj i istočnoj Europi mapa predviđa smanjenje ljetnih oborina, što će dovesti do povećanja rizika od požara na tresetištima (mokri životni okoliš), dok su u sjevernoj Europi predviđene češće zimske poplave, ugroženost ekosustava i destabilizacija tla. Što se tiče Sredozemlja i južne Europe, predviđa se da će visoke temperature i suše smanjiti dostupnost vode i produktivnost usjeva te također povećati rizik od požara.
Zašto klimatske migracije predstavljaju problem? Zato što će doći do prenapučenosti gradova, a Kanta Kumari Rigaud, glavna specijalistica za okoliš u Svjetskoj banci, upozorava na kobne posljedice koje bi se mogle dogoditi nakon toga: - Mogli bismo vidjeti povećanu napetost i sukobe kao rezultat potražnje za osnovnim životnim resursima kao što su voda i hrana - objašnjava Rigaud te dodaje da upravo zato moramo reagirati na vrijeme.