Karijeru je provela kao odgojiteljica u vrtiću, a danas radi u SOS Dječjem selu Ladimirevci. Kaže da je cijeli život s djecom i to je ono što uistinu voli. Samim time, posao SOS mame za Branku Nell (60) bio je logičan odabir, a danas tvrdi da je to jedna od najispravnijih odluka koje je u životu donijela.
- Odluku sam donijela u zreloj životnoj dobi i bila sam sigurna u sebe. U medijima sam čula da se može postati SOS mama i u to vrijeme intenzivno se pričalo o tome. U meni se odmah stvorila ideja da bih mogla ovdje raditi. Međutim, imala sam biološke kćeri, koje su tad bile male, i htjela sam pričekati da odrastu i osamostale se. Nakon što su one osnovale obitelji, ja sam došla u Ladimirevce - prisjeća se Branka svojih početaka i dodaje da je prvih godinu i dva mjeseca bila mama pripravnica, a u ožujku 2010. dobila je svoju SOS djecu.
'Nikad nisam sumnjala da je to posao za mene'
Kaže da su tad ljudi iz njezine okoline uglavnom reagirali pozitivno te su bili puni podrške i razumijevanja. No bilo je i onih koji su na početku rekli da ona to neće moći izdržati, ali Branka kaže da ju jednostavno nisu dobro poznavali jer se ona zbog svoje odluke ne kaje.
- Nikad nisam osjetila da me ovaj poziv sputava u privatnom životu. Veze koje imam sa svojom djecom i prijateljima su neraskidive. Zaista nisam osjetila tu težinu. Međutim, ima osoba koje su ovamo došle i odustale. No ako se život dobro organizira, ako postoji unutarnji osjećaj da se to može, zaista nema zapreka, to je život koji ispunjava. Nisam niti jednog trenutka osjetila da ja to ne mogu i zbog toga sam ponosna. Volim biti SOS mama i volim taj život. Htjela sam ga i nisam nikad imala dvojbu o tome - kaže Branka i dodaje da je kod pojedinih osoba ponekad prisutan strah da ovom poslu nisu dorasle i da se zbog njega moraju odreći privatnog života. Njima poručuje:
- Svi trebaju znati da se može i odustati. Nije nepovratno i nije sramota probati i odustati ako ne ide. Svi razgovori su otvoreni, intervjui su opširni, sve informacije su dostupne. Na početku dobijete sve što je potrebno.
'Zajedno smo jedna velika obitelj'
Naša sugovornica ističe kako joj je u svemu tome jedan od najvažnijih faktora bila podrška njezine obitelji.
- Imala sam veliku podršku obitelji i ona se pokazala ključnom. Oni su, poznajući mene, znali da je to nešto što ja mogu raditi. Kćeri su imale 26 i 28 godina kad sam odlučila postati SOS mama, a danas obje žive u Zadru, kamo često sa svojom SOS djecom odlazim na ljetovanje. Moja obitelj živi svoj život, ali uključena je i u moj život ovdje, posjećuju nas - ističe Branka te dodaje da je njezina kći čak i krizmana kuma jednom SOS djetetu.
Postoje i teški trenuci
Premda uvijek žudimo za lijepim trenucima, život ne može proći i bez onih malo težih. Branka kaže da su joj u ovom poslu najteže situacije u kojima djeca razgovaraju sa svojim biološkim roditeljima.
- Ti odnosi su teški. SOS djeca imaju toliko ljubavi i želje prema biološkim roditeljima, a na kraju ostanu samo nadanja. Djeca se uvijek nadaju da će se vratiti u biološku obitelj i žele ići kući, a uglavnom se razočaraju - objašnjava Branka. No i u takvim situacijama nije sama jer uvijek ima podršku stručnog tima.
- Kad su takve situacije, od stručnog tima uvijek su prisutni psiholog, pedagog i socijalni radnik, kao i direktor, ako su situacije teže. Imamo i razne radionice, poput zaštite mentalnog zdravlja. Budući da nemamo uvijek sve potrebno znanje za rješavanje problematičnih situacija, dostupna nam je pomoć puna 24 sata i u bilo koje doba možemo nazvati - kaže Branka te dodaje da postoji i SOS teta koja je mijenja kad je odsutna.
- Nas dvije često imamo ulogu oca i majke, djeca nas jako prihvaćaju. Pružaju nam neizmjernu podršku - ponosno ističe.
Kako se prijaviti za posao SOS mame?
Ako vas je Brankina priča potaknula na razmišljanje o poslu SOS mame i možete zamisliti sebe u toj ulozi, sad je idealna prilika da napravite prvi korak.
- Pozvala bih sve one koji misle da mogu obavljati ovaj posao da se prijave na natječaj. Mislim da će im život biti ispunjen na pozitivan način i da je svakako dobro pokušati. Meni je ovo iskustvo dragocjeno i ja isto rastem s tom djecom. Mnogo toga sam ovdje naučila, shvatila, promijenila i imam ono zadovoljstvo da činim nešto korisno u životu, ali i da vrijedim - zaključuje Branka.