Prvi put s pasminom čehoslovački vučji pas uživo sam se susreo 2006. godine na svjetskoj izložbi pasa koja se održala u poljskom Poznanu na kojoj sam kao predstavnik Hrvatske sudjelovao sa svojom hrvatskom ovčarkom.
Tim riječima Marinko Mašić iz uzgajivačnice Fon Torcidien počinje priču o relativno novoj pasmini pasa koja je 1958. godine stvorena u tadašnjoj Čehoslovačkoj.
Križanjem karpatske vučice i njemačkog ovčara vojska je željela stvoriti izdržljivog psa čuvara otpornog na sve vremenske uvjete koji je trebao 'patrolirati' graničnim prijelazima.
Ipak vojska je brzo odustala od projekta, a selekciju pasmine nastavili su kinolozi koji su pažljivom selekcijom stvorili pas koji se može držati kao kućni ljubimac.
- Psi su me oduševili svojim izgledom i uz razgovor sa drugim uzgajivačima te pasmine iz Češke sam odlučio da ću si u dogledno vrijeme nabaviti takvog psa - nastavlja Mašić.
To se dogodilo 2012. godine kada je od vrhunskih čeških uzgajivača kupio svoje pse na koje je, budući da je htio vrhunsku kvalitetu morao čekati godinu dana.
- Vlasnik mužjaka Hada i ženke Here postao sam u studenom 2012. Odlično su se uklopili u našu obitelj, a njihov izgled oduševio je i okolinu. Uz izgled mene je oduševio njihov temperament te izuzetne radne sposobnosti koje su dolazile do izražaja kod tako mladih pasa - govori Mašić.
Dodaje kako su prema informacijama Hrvatskog kinološkog saveza jedini u Hrvatskoj registrirali pasminu, a nedavno su prvi u Hrvatskoj napravili leglo.
To je bio povod našeg razloga jer većina koja se prvi put sretne s pasminom čehoslovačkog vučjeg psa svrstati će ga u kategoriju opasnih, agresivnih i nepovjerljivih. Naravno krive su predrasude i neinformiranost.
Kome bi preporučili ovu pasminu?
Čehoslovačkog vučjeg psa preporučio bih ljudima koji već imaju iskustva sa psima, koji vole pse i i kojima nije problem odvojiti nekoliko sati dnevno za šetnju jer su to ipak psi koji traže dosta kretanja i koji vole provoditi vrijeme sa vlasnikom (vlasnicima) jer su izuzetno privrženi.
Što se tiče socijalizacije nisu ništa drugačiji od ostalih pasmina. Od najranije dobi ih treba učuti na druge pse, ljude i okolinu. Takvi psi u kasnijim fazama života nemaju nikakvih problema.
Kako se pas slaže s drugim psima, ali i drugim životinjama?
Sve ono što pas nauči kao štene pamti i kad odraste.
Konkretno na primjeru naših pasa, mi stvarno nemamo nikakvih problema. U dvorištu uz njih imamo njemačkog i hrvatskog ovčara te švicarskog planinskog psa.
Nikad nije bilo nikakvih problema, ali naglašavam da je važno od malih nogu čiti ih na druge pse i druge ljude. Sve to je do vlasnika, a ne psa.
Pojedini tekstovi na internetu sugeriraju da se pasmina ne preporučuje kao obiteljski pas, pogotovo s malom djecom. Za koju namjenu je psa najbolje nabaviti?
Potpuno pogrešno! Kao što sam već naveo psi su to koji su izrazito privrženi obitelji i kuću, znači i za djecu.
Ali naglašavam da se pri kupnji ove pasmine treba voditi računa o kupnji od provjerenih i kvalitetnih uzgajivačnica gdje uzgajivači vode računa da pas uz dobar izgled ima i jako dobru narav i onda nema baš nikakvih problema.
Konkretan primjer! Mi imamo kćer koja s njima odrasta i sina sa posebnim potrebama. Psi se bez problema sa njima igraju.
Njihova prvotna namjena je bila pas čuvar (graničnih prijelaza),ali bez problema mogu biti i kućni ljubimci. Budući da imaju izuzetne radne sposobnosti mogu se koristiti kao i svi drugi službeni psi (i sami spadaju u prvu FCI skupinu radnih pasa).
Kako se ponaša prema nepoznatim ljudima, pogotovo u urbanim sredinama?
Svaki pas je ogledalo je vlasnika koji ga odgaja. Socijaliziran pas koji redovito i kvalitetno provodi vrijeme sa svojim vlasnikom reagira potpuno normalno na svaku promjenu oko sebe.
Opet ponavljam bitno je od malih nogu štene učuti na druge ljude i svijet oko sebe. Kasnije neće biti nikakvih problema.
Naravno da će pas koji će vrijeme provoditi samo u boksu i koji nema dodira sa vanjskim svijetom pokazivati znakove nesigurnosti a kroz to i moguću agresiju prema okolini.
Gdje se pas preporuča držati? Kako pas podnosi samoću?
Sve veće pse se preporučuje se držati negdje gdje će imati slobodnog prostora za kretanje,ali isto tako to nije nužno, ako je vlasnik spreman na redovite šetnje taj pas bez problema može bit i u stanu.
Ni jedan pas ne podnosi dobro samoću pa tako ni ovaj. Naravno da pas koji odraste uz obitelj teško podnosi razdvojenost.
Za kraj, što nam možete reći o održavanju dlake plus ima li pas općenito problema s nekakvim pasminskim bolestima?
Psi imaju zimsku i ljetnu dlaku koju nije teško za održavati. Dovoljno je samo sezonski ih redovito iščešljavati jer se vrlo malo linjaju. Zimska dlaka im je puno gušća te im ona daje jedan poseban izgled.
Dosta ljudi ima mišljenje da ovi psi jako teško podnose ljetne vrućine,ali iz našeg iskustva te iz primjera našeg drugog psa (njemačkog ovčara) oni puno bolje podnose ljetne temperature nego on.
Što se tiče pasminskih bolesti oni spadaju među najotpornije pse ( žive do 14 godina) baš zbog tog vučjeg udjela krvi.
Nemaju problema sa displazijom kukova, laktovima i u matičnoj zemlji je obavezna DNK analiza, što bi bila naša preporuka za sve pasmine u Hrvatskoj. Normalno se cijepe protiv zaraznih bolesti i protiv bjesnoće.
Pasmine pasa - zanimljivosti:
Imate li rijetku pasminu ili ste uzgajivač psa pasmine koju već nismo predstavili, a to bi željeli pozivamo vas da nam se javite na ljubimci@24sata.hr
Posjetite KALKULATOR PASMINA