To je to što me zanima!

Strahovi kod pasa: Otkrivamo što je strah i kako pomoći psu

Psi koji se boje pokazuju različite signale stresa poput izbjegavanja, oblizivanja, zijevanja, protezanja, dizanja šape, slinjenja, okretanja glave ili tijela, otresanja...
Vidi originalni članak

Sandra Ilievski, instruktor je i savjetnik za ponašanje pasa iz centra za edukaciju vlasnika, ponašanje i trening pasa Urban PetRedovito u sklopu portala ljubimci.24sata.hr objavljuje edukativne članke o psima i njihovom ponašanju.

Ovaj tjedan piše o strahovima kod pasa, zašto se javljaju te kako pomoći psima koji se boje.

Strahovi kod pasa

Različiti strahovi, poput straha od ljudi, drugih pasa, predmeta, zvukova, te anksioznosti i fobija vrlo su čest problem s kojim se susreću mnogi skrbnici. 

Uzrok strahova, anksioznosti i fobija mogu bit neugodna iskustva, zdravstveni problemi i stanja, no najčešći uzrok različitih strahova su nedostatna iskustva u osjetljivom periodu razvoja – periodu socijalizacije.

Socijalizacija je proces u kojem društvena bića stječu vještine potrebne za funkcioniranje u zajednici – uče kako međusobno komunicirati i odnositi se jedni prema drugima.

Osjetljivi period razvoja započinje u 3. tjednu, a završava oko 14. odnosno 16. tjedna starosti. 

Taj period najvažniji je i najosjetljiviji.

 Ako u tom periodu života štene propusti ili pak nema dostatnu interakciju s ljudima, životinjama i drugim psima, ili je pak imalo loša i traumatična iskustva, ono može izrasti u povučenog, plašljivog, nesigurnog psa koji se ne zna nositi s različitim situacijama. 

Trebamo imati na umu da iskustva moramo percipirati iz pseće, a ne vlastite perspektive.

Osim socijalizacije, važna je i habituacija – proces privikavanja na različite vizualne, zvučne, mirisne i taktilne podražaje iz okoline. Habituaciju ne smijemo zanemariti u tijeku osjetljivog perioda razvoja!

Zdravstveni problemi i stanja poput hormonalnog disbalansa, bolesti štitnjače, te gubitka ili slabljenja vida, sluha ili njuha također mogu utjecati na pojavu različitih strahova ili anksioznosti.

Osim navedenog, na plašljivost može utjecati i porijeklo psa, odnosno genetika.

Što je strah, što anksioznost, a što fobija?

Strah je neugodna, normalna emocionalna reakcija na postojeću ili očekivanu opasnost – zvuk, predmet, osobu, životinju, bol…

Anksioznost je stanje u kojem životinja (ili osoba) iščekuje, odnosno predosjeća opasnost (neugodan podražaj ili događaj) iako ona nije prisutna niti jasno definirana; osećaj nesigurnosti.

Fobija je, za razliku od straha koji je normalna i očekivana emocionalna reakcija na prijetnju, izražen, iracionalan trajni strah od određenih situacija, predmeta, pojava, osoba i sl., koji životinja (ili osoba) ne može kontrolirati.

Što se zbog straha događa u organizmu?

Osjetila naših pasa (vid, njuh, sluh, okus, dodir…) djeluju poput senzora koji prikupljene informacije iz okoline šalju u mozak. U središnjem dijelu mozga nalazi se limbički sustav, a čine ga amigdale, hipotalamus, hipofiza i hipokampus. 

Hipotalamus i hipofiza ključni su za regulaciju svih hormona u našem tijelu, dok su središnje jezgre u amigdalama dio mozga odgovoran za emocionalne reakcije na podražaje koji predstavljaju prijetnju.

 Amigdale potiču, a hipotalamus integrira autonomne i endokrine reakcije te priprema organizam na borbu ili bijeg, dok moždano deblo pokreće motoričke reakcije – ponašanja koja prepoznajemo kod pasa koji su u strahu.

Reakcije na strah mogu biti bijeg, borba (napad) ili ukopavanje na mjestu, “smrzavanje” (engl. freeze). Psi na različite načine reagiraju kada su prestrašeni, a reakcije ovise o iskustvima koja je pas imao, te o tome kako se osjeća u određenom trenutku i u određenoj situaciji. 

Psi koji se boje pokazuju različite signale stresa poput izbjegavanja, oblizivanja, zijevanja, protezanja, dizanja šape, slinjenja, okretanja glave ili tijela, otresanja, odbijanja hrane, dahtanja, drhtanja, nemira…

 U stanju panike psi mogu pokušati pobjeći, reagirati agresivno, obavljati nuždu u prostoru u kojem borave, uništavati namještaj, dovratke ili prozorske okvire, a poznati su i slučajevi samoozljeđivanja, pa čak i iskakanja kroz prozore ili s balkona.

Kako pristupiti rješavanju strahova?

Mnogi smatraju da strahove treba rješavati tako da se psa namjerno izlaže situacijama, stvarima i podražajima koji psa plaše. Terapija prisilnog izlaganja strahu, tzv. preplavljivanje (engl. flooding) koristi se s ljudima i često je takav način terapije uspješan.

Sa životinjama se međutim, takav oblik terapije ne preporuča. Ne smijemo zaboraviti da životinje nisu ljudi i ne možemo im riječima objasniti da im tako želimo pomoći. 

Zbog toga prisilno izlaganje strahovima može biti kontraproduktivno i opasno jer psa dodatno izlažemo stresu i time pojačavamo osjećaj straha.

 Na primjer, pas koji se boji ljudi može prilaženje neke osobe percipirati kao situaciju opasnu po život i samim time reagirati agresivno u samoobrani.

Skrbnici čiji psi pate od straha i tjeskobe trebaju imati na umu da su strahovi, anksioznost i fobija emocionalna stanja koja psi proživljavaju na vrlo sličan način kao i mi ljudi. 

Rješavanje ovih problema u ponašanju često je komplicirano i dugotrajno. Skrbnici također trebaju znati da se problemi u ponašanju, pa tako i strahovi ne rješavaju na tečajevima poslušnosti ili bilo kakvim sličnim grupnim tečajevima. 

Skrbnici plašljivih pasa ili pasa s bilo kojim drugim problemima u ponašanju trebali bi se obratiti kvalificiranom savjetniku za ponašanje koji će im omogućiti individualan pristup i kreirati program prilagođen kako njihovim i psećim potrebama i mogućnostima.

Plašljivom psu trebate biti podrška!

Opće poznata predrasuda jest da će se pas ako ga tješite još više bojati! To ni u kojem slučaju nije točno jer pružanje podrške ne pogoršava emocionalno stanje.

Pokušajte zamisliti sebe u situaciji u kojoj osjećate strah. Ako vam netko priđe, zagrli vas i smiruje riječima, sigurno se nećete osjećati gore nego da ste sami i nemate nikoga tko bi vas umirio. 

Psi reagiraju na isti način. Od nas, njihovih skrbnika, osim hrane, vode i šetnje, očekuju i traže zaštitu.

Škola za vlasnike i pse

Sandra Ilievski, instruktor je i savjetnik za ponašanje pasa iz centra za edukaciju vlasnika, ponašanje i trening pasa Urban PetRedovito u sklopu portala ljubimci.24sata.hr objavljuje edukativne članke o psima i njihovom ponašanju.

Kako štene naučiti higijenskim navikama i obavljanju nužde?

Imate psa, a želite nabaviti mačku? Kako ih sprijateljiti?

Ja pas: Što bi vam, da može poručio vaš pas

Kako odabrati igračku za psa te kako se igrati sa psom?

Kako se psi (međusobno) igraju i što vi kao vlasnik trebate znati?

Kako novog psa upoznati sa psom koji već živi s vama?

Zašto udomiti odraslog ili psa s posebnim potrebama?

Ako volite pse ovo im nikad ne radite! Što i zašto?

Koliko puta psa treba voditi van?

Kako izbjeći neželjene situacije kod pasa?

Vodič za udomljavanje starijih i pasa s posebnim potrebama

Što kad ljubimci stane srce? Postupak oživljavanja

Zašto psi naskakuju (kao prilikom parenja)?

Kako psa naučiti da bude sam kod kuće?

Čuvanje resursa kod pasa: Što je i kako pomoći ljubimcima?

Idi na 24sata

Komentari 1

  • user_342680 17.04.2015.

    "Psi koji se boje pokazuju različite signale stresa poput izbjegavanja, oblizivanja, zijevanja, protezanja, dizanja šape, slinjenja, okretanja glave ili tijela, otresanja, odbijanja hrane, dahtanja, drhtanja, nemira…" Ovdje nešto nije baš na mjestu. Moj pas se oblizuje kad ja nešto jedem (naravno da i on onda dobije), ili kad on nešto jede i uživa u tome. Zijeva i proteže se kad se probudi ili mu se spava. Diže šapu kad mi želi nešto reći, u smislu: idemo van, igrajmo se... Okreće glavu ili tijelo kad je kriv (npr. popišao se u stanu). Otresa se kad je mokar npr. Dahće kad mu je vruće ili je dugo hodao, trčao.

Komentiraj...
Vidi sve komentare