Za napad nekog psa na djete je često puta krivnja u neznanju roditelja djeteta. Možda povedeni prijateljskim odnosom familjarnog psa i djeteta očekuju isti odnos u susretu s nepoznatim psom. Djeca puno puta prilaze psu naglo i usput mašu nekom igračkom ili rukama. Pas takav pristup (ne uvijek) protumači kao agresiju i nagonski reagira. Također ljudi puno puta dovode sasvim malu djecu u pseći park ili na livadu namjenjenu psima u pratnji vlasnika ne misleći pri tome da je dovoljno da se djete ispriječi psu koji trči pa da dođe do povreda ili ugriza. Gotovo svakodnevno viđam situacije koje su na najboljem putu da eskaliraju u međusobnu tučnjavu pasa ili povredu djeteta dok se nazočni roditelj zabavlja mobitelom. Sve u svemu - pažnje nikad dovoljno!

osnovna razlika između ovih pasa na popisu, a pogotovo pit bulla i njemu sličnih pasa je ta što takvi psi imaju izuzetno jaki ugriz i jednom kad krenu jako ih se teško riješiti i obraniti se od njih, za razliku od malog psa koji više laje nego što grize, a i kad krene u napad može ga i dijete šutnuti nogom i on će se povući, osim ako nije bijesan. Naravno da pit bull može biti izuzetno miran i dobar pas, kao što i famozni jack russell može ubiti dijete. Jedan maltezer će teško nanijeti ozbiljne ozljede većem djetetu, a pogotovo odraslom čovjeku, dok veliki pas može bez problema ubiti. Male ogrebotine i ugrizi nisu dio statistike. Možda ih ima i daleko više od opasnih ugriza, ali su nebitni.

Pit bulli i stafordi se koriste u Americi u terapijama djece sa posebnim potrebama.