Pretragom bi se udomiteljima davali psi koji su pretraženi na bjesnoću i takav način udomljavanja bi bio siguran za udomitelje. Zar nije važna sigurnost udomitelja i njihovih obitelji, te svih osoba koje dođu dodir sa takovim psom. Tko će biti odgovoran ako se njima nešto dogodi ili obole od bjesnoće. Pas koji nije cijepljen puno prije pojave simptoma počinje izlučivati virus, a još je gore ako takav pas po inkubaciji uz blage simptome, koje bi udomitelj kao laik mogao previdjeti, preboli bjesnoću te trajno izlučuje virus. Kolike su posljedice za udomitelje, njihovu djecu i sve osobe koje dolaze u dodir s takvom životinjom? Jedini siguran način je cijepiti i pretražiti psa na bjesnoću unutar skloništa, kako propisuje zakon. Test daje jako pouzdane rezultate. Istovremeno su građani Grada Zagreba ugroženi zbog povećenog broja pasa lutalica koji najčešće nisu cijepljeni protiv bjesnoće, a to ide do te mjere da se u gradu formiraju čopori pasa koji ugrožavaju ljude po ulici kao necjepljeni, te su ćesto uzrok napada na ljude i ugriza ljudi.Takovi psi dok lutaju ulicama Grada Zagreba dolaze u kontakt s divljim životinjama kojih je jako veliki broj u gradu, a posebice u njegovim rubnim područjima. Koliko se sredstava troši iz državnog proračuna na lječenje ljudi koji su ugriženi u gradu od strane pasa lutalica koje Dumovec ne sakuplja? Zašto Dumovec ne sakuplja te pse s naših ulica, a obvezan ih je pokupiti? Koji su stvarni razlozi tome?

Najgora varijanta je što 60-70 % pasa, prema nekim autorima, preboli bjesnoću i trajno izlučuje virus. Pas koji nije cijepljen protiv bjesnoće puno prije pojave simptoma počinje izlučivati virus, a još je gore ako takav pas po inkubaciji uz blage simptome, koje bi udomitelj kao laik mogao previdjeti, preboli bjesnoću te trajno izlučuje virus. Zamislite da živite u obitelji s psom koji izlučuje virus bjesnoće i živi s vama. Trenutno se u Dumovcu nalazi jako velik broj pasa za koje ne postoje prepreke za udomljavanje. Zašto Dumovec ne udomljava te pse? Držanje svakog psa u skloništu iziskuje ogromna sredstva koja izdvajaju Grad Zagreb i porezni obveznici. Zašto se ne istraži koji su razlozi da se ti psi ne daju na udomljavanje. Dumovec i udruge za zaštitu životinja ne ulažu dovoljne napore za udomljavnje tih pasa. Koji su razlozi tome? Kolika sredtsva Grad Zagreb izdvaja za udruge i Dumovec?

Pretraga na bjesnoću košta za psa 80 kuna +PDV, što se može provjeriti u nadležnom laboratoriju Hrvatskog veterinarskog instituta, Dnevni troškovi oko smještaja pasa u Dumovcu iznose 50 kuna +PDV. Ako psa djlatnici u Dumovcu drže 6 mjeseci, a kojeg je nepotrebno držati toliko dugo ako se radi pretraga krvi, onda to znaći da trošak za takvoga psa iznosi 50 kuna *180 dana=9000 kuna + PDV. Pas koji se pretraži na titar protutijela 0,5 IJ/ml ili viši po provedenom cijepljenju i izlasku iz izolacije unutar skloništa je sigurno slobodan od bjesnoće i siguran za udomitelje. Svaki pas nepoznatog zdravstvenog statusa u odnosu na bjesnoću dopremljen u sklonište mora u skloništu u izolaciji provesti 10 dana, zatim uslijedi cijepljenje protiv bjesnoće, po kojemu cijepljeni pas protutijela stvori u roku 7-10 dana po uputi proizvođača za vakcinu portiv bjesnoće „Rabikal“, te je po izlasku iz izolacije, pas cijepi protiv bjesnoće i za 10 dana se može pristupiti pretrazi krvi koja traje dodatnih 3 dana. Pas za 23-25 dana po dolasku u sklonište može napustiti sklonište. Kako su se psi iz Dumovca udomljavali u prosjeku s 25 dana po nalazu na ulici, vrlo se lako može utvrditi da se mjerama, koje su po zakonu dužni ispuniti, ništa ne mijenja, osim što moraju provesti mjere kojima se štite udomitelji i njihova djeca od bjesnoće (koja je u ljudi neizlječiva-zabilježeno je nekoliko izliječenja slučajeva u svijetu od kada se za bjesnoću zna, ali uvođenjem u umjetnu komu pa zaključite sami). Godišnje u svijetu oboli oko 180 000 ljudi od bjesnoće i smrtno strada.