Poppy je terapijski pas sposoban predosjetiti epileptični napad 15 do 20 minuta prije svoje vlasnice te istu (obično šapama) na to upozoriti, kako bi ga spremna dočekala na sigurnom mjestu ( ovaj put na krevetu).
Kao što možete vidjeti u videu u trenutku napada Poppy vlasnicu liže oko usta kako bi spriječio njezino gušenje ( jer tijekom napada dolazi do povećanog lučenja sline), ali i kako bi joj pomogao da što prije dođe k sebi.
Video je na Redditu objavila osoba koja tvrdi kako je sestra osobe koja pati od epilepsije. Kaže kako njezina sestra zahvaljujući psu vodi normalan samostalan život.
Iskustva s terapijskim psom ima i obitelj Kobešćak čiji sin poput djevojke iz videa problema s epilepsijom.
Majka Sanja na web stranicama Hrvatske udruge za školovanje pasa i mobilitet podijelila je iskustvo kako terapijski psi pomažu osobama s epilepsijom.
Između ostalog piše:
Pitate se sada kakve veze ima pas i bolest koja se zove epilepsija i koja je mojoj obitelji donijela toliko tuge, žalosti i poteškoća kroz dugi niz godina?
Na prvi pogled nikakve, ali psi labradori mogu se trenirati, da kažem i školovati te mogu uvelike svojim vlasnicima s epilepsijom olakšati život.
Kako? Prvo svojom privrženošću i ljubavlju. Ni u jednom području života nemate uspjeha ako u njega ne uložite osjećaje. Ljubav koju nam iskazuju naši terapijski psi bez obzira na naše raspoloženje bezrezervna je.
Na određen način ih upozoravaju na dolazeći epileptični-napad (kada ga i ako osjete svojim njuhom ili nekim drugim osjetom) te ih tako pripreme i na neki način zaštite od mogućih ozljeda koje se javljaju kao posljedica pada u vrijeme dok traje epileptični napadaj.
Poznato je da se neki kemijski procesi koji se događaju u tijelu neposredno prije epileptičnog-napada, mogu omirisati. Naime taj specifičan miris koji se javlja prije samog napada vrlo je važan jer upozorava psa da „nešto nije kako treba“ i potiče ga na reakciju.
Pas tada prilazi osobi i upozorava ga da će se „nešto dogoditi“. Ono što osoba s epilepsijom treba tada napraviti je za nju vrlo važno.
Treba „prepoznati“ ono što mu je pas poručio te se pripremiti i osigurati za predstojeći napad. Bez velike privrženosti i emotivne povezanosti između terapijskog psa i djeteta s epilepsijom (korisnika) neće biti moguće ostvariti taj važan signal koji će terapijski pas poslati u okruženje u kojem se u tom trenutku oni nalaze.
Ono što je važno (i na što smo bili upozoreni od strane trenera) je činjenica da se Frida-labradorica nije prestrašila njegovih napada i naravno svaki puta bila je pohvaljivana i nagrađivana za svoju brigu i trud.
Danas ne možemo zamisliti život bez naše prijateljice Fride. Naš sin je obožava i bez nekih posebnih uputa zajedno su pronašli svoj neverbalni način međusobnog komuniciranja i iskazivanja ljubavi i privrženosti jedno drugome. Svakim danom i napadom produbljuju svoj međusobni odnos i povjerenje, a naša je zadaća da ih u tome što više podržavamo.
Svi znamo da i pas ima svoje potrebe i treba mu omogućiti i prilike i prostor za to obavljanje fizioloških potreba. No ako brigu o psu vode svi ukućani i ako težinu obaveza podijele, sreća i zadovoljstvo su svakodnevno prisutni u takvom okruženju.
Na neki način pas vas potiče na više međusobnog komuniciranja, razgovora i dogovora što samo može dalje poticati bliskost unutar obitelji i kvalitetu međusobnih emocionalnih veza i komunikacije.
Zaključuje kako terapijski pas nije tableta, nije lijek, ali djeluje kao lijek, ako ga dovoljno volimo i vjerujemo.
Samo u vrijeme trajanja epileptičnog-napadaja pas je nadređen čovjeku i sam odlučuje kako mu u tim trenucima pomoći i što je sve moguće učiniti za osobu. Zato ga POŠTUJTE, jer on to zaslužuje.