Dr. Monica Diedrich, američka komunikatorica od svoje osme godine telepatski komunicira sa životinjama. 

Istinita priča

Kada sam sljedeći put posjetila dućan s ljubimcima, Terri i Cindi donijele su Terryja, još jednu afričku sivu papigu. To je bio mužjak star četiri godine.

 Znale su gdje je Terry ranije živio i brinule su se za emocionalno zdravlje ptice. Nisu željele da stvorim preduvjerenja pa mi nisu ništa rekle o njegovoj prošlosti. Umjesto toga, Cindi je postavila nekoliko općenitih pitanja.

 Rekla je: „Želimo znati može li nam Terry reći nešto o svom domu i osjeća li da je njegov prethodni vlasnik sretan.”

Terry mi je rekao: „Sve čega se mogu sjetiti posljednjih dana je zanemarivanje. Posuda za hranu bila je obično puna, ali samo ljuski sjemenja koje sam već bio pojeo. Voda mi je bila blatnjava, a dno krletke prljavo. Nešto se jako loše događalo u našem domu. Imam osjećaj da je u pitanju nekakva tuga, pomiješana s bolešću.”

Ovu posljednju izjavu nisam baš dobro razumjela, ali osjetivši njegovu tugu, nisam navaljivala. Terry je nastavio: „Tako sam tužan kada pomislim na zadnjih nekoliko dana.” Nakon toga se zatvorio, okrenuo mi leđa dok je čučao na prečki i rekao odbijajući: „Ne želim o tomu više govoriti.”

Kada sam objasnila Cindi što je Terry rekao, izgledala je vidno potresena. Nakon toga, otišla je potražiti Rhetta, prekrasnog crveno-plavog macaw papagaja koji je došao iz iste kuće. Nije želio stajati na prečki te ga je Cindi stavila na ruku. Objasnila mi je da su obje ptice bile u istoj kući i, budući da Terry ne želi više govoriti, možda će Rhett htjeti.

Rhett mi je rekao: „Nisam vidio kad se to dogodilo, ali znam sve.”

Kada sam upitala Rhetta o čemu govori, čula sam kako Terry kaže: „Mojeg tate nema više, počinio je samoubojstvo.”

Previše se bojeći da sam to pogrešno shvatila, nisam još uvijek ništa spominjala Cindi.

Umjesto toga sam je pustila da postavi Rhettu pitanje: „Voljela bih znati žele li se vratiti kući.”

Obje ptice odgovorile su u isto vrijeme: „A gdje bismo se to trebali vratiti? Nemamo više doma u koji bismo se vratili!”

Prevela sam sve upravo tim istim riječima i, da bih pojasnila o čemu govore, rekla sam Cindi: „Čula sam od Terrya da im je tata počinio samoubojstvo i da obojica znaju da se ne mogu vratiti kući.”

Cindi je počela plakati. Iako mi ništa nije rekla, imala sam osjećaj da je toga čovjeka jako dobro poznavala. Rhett je iskoristio priliku kako bi upitao Cindi: „Hoćeš li me ponijeti k sebi kući?”

Rhett se jako vezao uz Cindi i ponašao se kao da je ona već bila njegova mama. Terry je rekao: „I ja ću razmotriti odlazak u novu obitelj, ali to me brine zato što se teško navikavam na promjene. Stvarno sam puno volio svoga tatu.” Dala sam objema pticama do znanja da će uskoro imati novi dom. Rekli su mi kakav dom žele i prenijela sam ove važne podatke Cindi.

Dok sam odlazila iz dućana, Terri i Cindi, vidno potresene i u suzama, rekle su mi da je prethodni vlasnik ptica bio njihov prijatelj koji je doista počinio samoubojstvo. Jako ih je zanimalo što su ptice o tomu znale ili nisu znale. Zbog toga su me nazvale, ali mi prije sastanka o tomu namjerno ništa nisu rekle.

Cindi i Terri toliko je zapanjila točnost podataka koje su im ptice prenijele da su se kasnije odlučile saznati više o razgovoru sa životinjama te su došle na jednu moju radionicu.

Kada sam ih kasnije posjetila u trgovini, saznala sam da je Terry, afrički sivi papagaj, smješten kod jednog dobrog čovjeka koji se u njega zaljubio na prvi pogled. Jako dobro su se slagali. Rhett, koji je bio malo izbirljiviji, dodijeljen je ženi koja ga je obožavala, a on je bio u stanju uzvratiti osjećaj. Obje ptice bile su sretne što su ponovo našle dom i obitelj!

Samo jedan susret čudesno je iscijelio obje egzotične ptice. Duša im je cvjetala zbog spoznaje da postoje ljudi puni ljubavi kojima je stalo do njih i s kojima mogu ponovo dijeliti svoj život.

Svaki vlasnik barem jednom poželio je razgovarati sa svojim kućnim ljubimcem. Pitati ga kako se osjeća, da li ga nešto boli, zašto je agresivan prema drugim životinjama i mnoga druga pitanja. Ali kako kad životinje ne mogu govoriti?!

Gostovanje Monice Diedrich u Zagrebu

Dr. Monica Diedrich, američka komunikatorica koja od svoje osme godine telepatski razgovara sa životinjama  tijekom predavanja ' Uvod u svijet komunikacije sa životinjama' koje će u petak 26.  listopada od 19 do 21 sat održati u zagrebačkom hotelu Antunović ( dvorana Beethoven) pomoći će vam da saznate što vam vaše životinje žele reći.

Tijekom predavanja  govorit će što je telepatska komunikacija, kako životinje telepatski komuniciraju, kako bolje komunicirati i učvrstiti odnos s našim životinjama, kako bolje razumjeti tko su životinje i ulogu zrcala koje one igraju u našim životima.U subotu 26. listopada od devet do 13 sati održati će radionicu o 'telepatskoj komunikaciji s vašim ljubimcima'. 

Na predavanje i/ili radionicu ponesite fotografije svojih ljubimaca jer možda baš vi osvojite besplatne konzultacije s dr. Monicom. Kućnim ljubimcima, zbog tehničkih uvjeta ulaz nije dozvoljen.

Ulaznice za predavanje (100,00 kn) i radionicu (250,00 kn), mogu se kupiti na sljedećim lokacijama:

Zagrebački životinjski kutak, Vlaška 105

Culmena d.o.o. Maksimirska 115

Prijatelji životinja, Jurišićeva 25