Došao sam na svijet obavijen posteljicom i povezan s majkom pupčanom vrpcom, s još tri sestrice i tri brata, tama i topla francuska buldoga. 

Moja mama nije pregrizla pupčanu vrpcu niti je pojela posteljicu, kao što to čine druge mame. Nije me baš ni lizala, sušila ili čistila u prvim satima mog života. 

Moje disanje i  refleksne pokrete mišića je potaknuo veterinar Žarko, koji me i izvadio iz mame carskim rezom. Bio sam se malo zaglavio, pa ni druge moje sestrice i braća nisu mogli prirodnim putem doći na svijet. Ali sve je sretno završilo. 

Mama se ispočetka ponašala malo čudno, nije nas baš primjećivala, trebala ju je prisiliti da se legne, pa da na miru posišemo prvo, čudotvorno i ljekovito mlijeko koje ljudi zovu kolostrum. No, problem nezainteresirane i iscrpljene mame, veterinar je lako riješio. 

Dao joj je hormonalnu injekciju za pobuđivanje majčinskih osjećaja, onu istu čarobnu tekućinu koja se stvara u vama, ljudima, kad zagrlite nas, male pse ili svoje, ljudske štence. Taj hormon, koji se zove oksitocin, kod moje mame potiče i refleks izlučivanja mlijeka, a mene je najviše razveselilo kad sam u njezinim očima vidio zaštitničke osjećaje brige i ljubavi. 

Ljudi tu čaroliju još zovu i čudesnom kemikalijom maženja, ona može odagnati svaki stres, sprečavati depresiju, jačati povjerenje. 

A mi, psi, smo jedina vrsta na planetu za koju je dokazano da upravo vama ljudima pomaže u proizvodnji te supstance dobrote i odgovornosti! Dovoljno je da nas s ljubavlju dodirujete ili grlite!

Dnevnik pišu štenci uzgajivačnice Totegnac

Vezani dnevnički zapisi:

 I 'bez' očiju i ušiju osjećam svijet oko sebe

Iskustvo iz prve šape: Koja je razlika između pasa i vukova?