Cijepljenje vs. socijalizacija štenaca: Savjeti za vlasnike

URBAN PET

Cijepljenje vs. socijalizacija štenaca: Savjeti za vlasnike

Piše Sandra Ilievski/Urban Pet, Srijeda, 2.9.2015. u 10:50

Foto: Tomislav Miletić/Pixsell

Vjerojatnost da se štene zarazi pri susretu sa psom iz susjedstva koji je cijepljen, uredan i njegovan je gotovo nikakva. No izbjegavajte susrete sa psima lutalicama...

Vidi originalni članak

Sandra Ilievski, instruktor je i savjetnik za ponašanje pasa iz centra za edukaciju vlasnika, ponašanje i trening pasa Urban Pet. Redovito u sklopu portala ljubimci.24sata.hr objavljuje edukativne članke o psima i njihovom ponašanju.

Osim fizičkog zdravlja prioritet svakog skrbnika trebalo bi biti i mentalno zdravlje šteneta. Nažalost, mnogi veterinari još uvijek savjetuju vlasnicima štenaca potpunu izolaciju – držanje šteneta u kući i eventualno, kraći boravak u vlastitom dvorištu dok štene ne primi sva cjepiva.

To može potrajati do četvrtog, pa čak i šestog mjeseca života šteneta.

Time se u potpunosti zapostavlja briga o mentalnom i psihološkom zdravlju i razvoju, kao i pravovremena socijalizacija.

Istraživanja su pokazala da nedostatna i neadekvatna socijalizacija i habituacija imaju velik utjecaj na razvoj različitih problema u ponašanju temeljenih na strahovima i izbjegavanju, što u konačnici može rezultirati i agresivnim ponašanjem.

Osjetljivi (kritični) period socijalizacije počinje rano – u 3. tjednu života, a traje vrlo kratko – do 12. tjedna života. U ovom periodu štenci najlakše prihvaćaju i brzo se privikavaju na nepoznate podražaje, situacije, ljude i životinje.

Od 12. do 16. tjedna starosti, vrata perioda socijalizacije polako se zatvaraju, a prilika za uspješnom socijalizacijom i habituacijom polako nestaje.

Svakim narednim tjednom štenci postaju oprezniji prema novom i nepoznatom i općenito, postaju manje otvoreni prema novim iskustvima.

Mogu se već nazirati i određeni problemi temeljeni na strahovima i izbjegavanju novoga koji su se mogli izbjeći i koje će kasnije biti teže riješiti, neke možda više nikada.

Kako funkcionira imunizacija štenaca?

Prvih 24-72 sata nakon poroda mliječne žlijezde majki-sisavaca luče kolostrum. Kolostrum ili prvo mlijeko, bogato je bjelančevinama, sadrži antitijela te vitamine A i E, magnezij, natrijev klorid, laktozu i pigment β-karoten zbog koje je mlijeko žućkaste boje.

Po rođenju štenci kolostrum sisanjem unose u organizam. Tako od majke dobivaju antitijela koja ih štite dok njihov organizam ne ojača i sam ne počne stvarati antitijela protiv određene zarazne bolesti.

Veoma je važno je da štene prvo mlijeko koje sadrži kolostrum popije u prvih 36 sati po rođenju. Nakon 36 sati, sluznica crijeva novorođenog šteneta više ne propušta antitijela.

Osim putem kolostruma, fetus šteneta će antitijela od majke jednim djelom dobiti putem krvotoka i placente. Količina i vrsta antitijela koju će štene dobiti od majke ovisi o majčinom imunitetu – o tome koja je cjepiva primila tijekom života te o tome kojim je bolestima bila izložena.

Zaštita putem antitijela koja je štene primilo od majke je privremena (pasivni imunitet), postupno se smanjuje i u potpunosti nestaje u dobi od 14-16 tjedana starosti.

Kako bi organizam šteneta stekao dugotrajnu ili stalnu imunosnu zaštitu, imunosni sustav šteneta treba proizvesti vlastita antitijela. Za to postoje dva načina:

• izlaganje bolesti čime se riskira obolijevanje, pa čak i smrtnost; ili

• cijepljenje protiv zaraznih bolesti

Cjepiva su napravljena od živih (atenuiranih), neživih (inaktiviranih) ili modificiranih uzročnika zaraznih bolesti čija je uloga da stimuliraju stvaranje antitijela bez mogućnosti izazivanja stvarne bolesti.

Kada je organizam po prvi puta suočen s bolešću ili kada štene primi prvo cjepivo, stvara se određena količina antitijela, a stanice imunosnog sustava registriraju “napad” od strane određene bolesti.

Sljedeća doza cjepiva, nekoliko tjedana kasnije omogućit će stvaranje još veće količine antitijela i imunoloških memorijskih stanica. Imunološka memorija traje mjesecima, godinama, pa i doživotno za neke antigene.

Pri ponovnom izlaganju bolesti, potaknute su samo memorijske stanice koje reagiraju brže, žešće i djelotvornije.

Ono što je ključno za adekvatnu zaštitu jest period u kojem štene primi cjepivo.

S obzirom na to da antitijela koja štene dobije od majke najvažniju ulogu imaju prvih 6 tjedana života šteneta, to je period u kojem su štenci najranjiviji jer njihov imunosni sustav nije dovoljno razvijen da bi proizveo vlastita antitijela.

Ako štene cijepimo prerano, cjepivo može biti neučinkovito jer će antitijela koja je štene dobilo od majke percipirati cjepivo kao "napad" uzročnika bolesti i neutralizirati ga. Samim time cjepivo neće dovoljno stimulirati imunosni sustav šteneta.

Zbog toga što nikako ne možemo točno znati kada je djelovanje materinjih antitijela dovoljno oslabilo, cijepljenje se ponavlja još dvaput svaka tri tjedna.

Danas veterinari koriste cjepiva koja puno učinkovitije stimuliraju imunosni sustav štenaca, čak i ako su materinja antitijela još uvijek prisutna u organizmu.

U pravilu, raspored cijepljenja štenaca je sljedeći:

• prvo cijepljenje u dobi između 6. i 8. tjedna starosti: Danas veterinari većinom koriste polivalentna cjepiva koja sadrže antigene virusa štenećaka (CDV), parvoviroze (CPV), hepatitisa (CAV-2), parainfluence (CPIV) te Leptospire serovar canicole i Leptospire serovar icterohaemorrhagiae.

• drugo cijepljenje u dobi između 9 i 12 tjedana: isto kao i prvo cijepljenje plus cijepljenje protiv Corona virusa

• treće cijepljenje u dobi između 12 i 16 tjedana: isto kao i drugo cijepljenje

Prije primanja cjepiva štene mora biti u potpunosti očišćeno od crijevnih parazita. Kako bi bili sigurni da je štene zaista očišćeno, najbolje je dati uzorak stolice na analizu.

Socijalizacija i prevencija zaraznih bolesti jednako su važni!

Svjetski priznati veterinari i stručnjaci za ponašanje pasa suglasni su da štene već 7-10 dana nakon što je primilo prvo cjepivo može izlaziti i prisustvovati tečajevima socijalizacije u kontroliranim uvjetima.

Američko Veterinarsko društvo za ponašanje životinja navodi: "Štenci mogu početi s tečajevima socijalizacije već sa sedam-osam tjedana starosti. Štenci bi trebali biti barem jednom cijepljeni, najmanje 7-10 dana prije početka tečaja, a ostala cjepiva potom primiti u roku."

Dr. vet. med. Ian Dunbar, stručnjak za ponašanje pasa koji je ujedno i prvi uveo tečajeve socijalizacije za štence prije mnogo godina navodi: “Rizik od zaraze na tečajevima socijalizacije minimalan je, rekao bih čak da uopće ne postoji, ali su zato prednosti pohađanja tečajeva za štence ogromne. Štenci uče inhibiciju ugriza kroz druženje i interakciju s drugima. Uče kako se pristojno ponašati s ljudima kada su pušteni bez povodnika i kada im prilaze i diraju ih nepoznati ljudi. Skrbnici uče kako odgajati štene u kontroliranim uvjetima…”

Pokojni dr. vet. med. R. K. Anderson bio je stručnjak za ponašanje životinja i profesor emeritus na sveučilištu u Minnesoti. U otvorenom pismu pod nazivom Puppy Vaccination and Socialization Should Go Together (Cijepljenje štenaca i rana socijalizacija jednako su važni) naglasio je važnost socijalizacije i ranog učenja te pohađanja tečajeva socijalizacije štenaca.

Dr. Anderson također je smatrao da štenci već s 8-9 tjedana starosti mogu pohađati tečaj, pod uvjetom da su barem jednom cijepljeni.

U svom pismu kolegama veterinarima Anderson naglasio je kako u razdoblju od 10 godina iskustvo i epidemiološki podaci pokazuju da su tečajevi socijalizacije dovoljno sigurni te da je rizik od zaraze štenećakom ili parvo virusom mnogo manji od rizika da štene razvije probleme u ponašanju zbog nedostatne socijalizacije i zbog toga bude napušteno ili eutanazirano u nekom skloništu.

Dr. Andrew Leuscher, veterinarski biheviorist i direktor Klinike za ponašanje životinja na sveučilištu Purdue, i dr. Steve Thompson direktor klinike za dobrobit životinja na sveučilištu Perdue u otvorenom pismu tvrde da puno više štenaca ostaje bez doma zbog problema u ponašanju nego što ih ugine zbog zaraznih bolesti.

Dr. Leuscher i Thompson također tvrde da nisu upoznati sa slučajevima zaraze parvo virusom otkad se koriste nove varijante cjepiva.

Kada nabavimo štene, naravno da trebamo biti oprezni i paziti na njihovo zdravlje. Trebamo paziti da štence ne izvodimo na mjesta na kojima se okuplja puno pasa poput psećih parkova i kvartovskih livada za pse na kojima vrlo vjerojatno ima dosta izmeta ostalih pasa. Isto tako trebamo paziti s kakvim psima štene dolazi u kontakt.

Vjerojatnost da se štene zarazi pri susretu sa psom iz susjedstva koji je cijepljen, uredan i njegovan je gotovo nikakva. No izbjegavajte susrete sa psima lutalicama, psima koji ne djeluju zdravo, imaju gnojan iscjedak iz očiju, rane po tijelu i sl.

Socijalizacija ne podrazumijeva samo druženje s ostalim psima, stoga nastojte štene upoznavati s ljudima različitih životnih dobi i s djecom.

Habituacija je iznimno važna unutar osjetljivog perioda razvoja te podrazumijeva postupno privikavanje na podražaje iz okoline (vizualne, mirisne, zvučne, taktilne…).

Sve to možete i trebate omogućiti štenetu bez da ga izlažete mnoštvu pasa prije nego što primi sva cjepiva.