Milijunima godina minerali i soli preko rijeka ulijevaju se u mora i oceane. Voda iz mora i oceana, kao i sve ostale vode, gubi se isparavanjem, dok sol ostaje otopljena i čini preostalu vodu sve slanijom. Dio oceanske soli nastaje i procesima poput hlađenja magmatskih stijena Zemljine kore ili trošenja stijena i sedimenata na dnu oceana. Izvori soli su i krute i plinovite tvari koje izlaze iz Zemljine kore podvodnim vulkanskim aktivnostima.
POGLEDAJTE VIDEO:
Osim prirodnih pojava i procesa, na kemijski sastav morske vode utječe i život u moru. Morski organizmi koncentriraju i izlučuju mnoge kemijske elemente i utječu na njihovu koncentraciju u moru, no niti jedan organizam ne odstranjuje natrijev klorid (kuhinjsku sol) iz vode.
Udjel soli u moru naziva se salinitet, a izražava se u gramima po kilogramu (g/kg), odnosno u promilima (‰). Prosječni salinitet mora i oceana je 35 ‰. Slanija su ona mora koja primaju manju količinu padalina, imaju manji dotok rijeka i intenzivnije isparavaju.
Među najslanijim morima najznačajnije je Crveno more koje ima salinitet od oko 40 ‰.
Najmanji salinitet ima Baltičko more, svega 6 ‰. Razina soli u moru danas je tolika da morska voda nije pitka, ali to ne znači da se ne može iskoristiti u druge svrhe. Od jedne litre morske vode može se dobiti otprilike oko 35 grama kuhinjske soli.
Sol u moru olakšava plivanje i održavanje na površini, zbog čega je učenje plivanja u moru znatno lakše nego u bazenima. Ljekovita svojstva morske vode zbog soli i minerala kojima je bogata poznata su još od davne povijesti i nisu izgubila na važnosti ni danas.